LifestyleU fokusu

Bio sam skeptičan, ali nakon samo jednog dana shvatio sam da je Turska idealno mjesto za ljetovanje Bosanaca i Hercegovaca (VIDEO+FOTO)










PIŠE: Vedran Jahić

Prije nego počnem priču o ljetnoj avanturi u Turskoj, pohvalit ću ekipicu iz agencije TransTurist koja se zaista potrudila da naše desetodnevno druženje bude dobro organizovano i da sve prođe u najboljem redu.

Možda će Vas zanimati i:

Pojmovi „dobro i jeftino“ nisu često spojivi, ali se događaju! Tako smo i mi prošli ovog ljeta. Deset dana u Turskoj, grad Ayvalik (kaže vodič Vedran: prava vazdušna banja). I zaista je tako. Temperature visoke ali standardne za ovaj dio godine, svaki dan najmanje 40 podioka na skali, a vlage skoro da nema, zrak čist, morski…

Oduševljen sam Turskom! Iako sam prije polaska, moram priznati, pomalo bio skeptičan. Kontam u sebi; hrana je sigurno začinjena – ne volim to, hotel sigurno nije nešto, plaža garant nije najčišća, dugo putovanje autobusom od 1.300 km… Sva je ta zabluda pala u vodu nakon samo jednog dana u Ayvaliku, odnosno ljetovalištu Sarimsakli – Hotel Khalifan.

Idealno ljetovanje za sve Bosance i Hercegovce

Zašto tako mislim? Razlozi su vrlo jednostavni.

Sve je jako jako jeftino! Osnovne namirnice su voda (koja se u Turskoj kupuje jer voda iz česme nije za piće), hljeb, mlijeko, ulje, šećer… Njihove cijene u prodavnicama su identične kao u BiH, a nešto nabrojano je i jeftinije. Skup je samo „luksuz“. Želite li piti alkohol, konzumirati cigarete ili jesti svježe meso, morat će te izdvojiti duplo, troduplo, a ponekad i višestruko više novca nego li je to u BiH.

Drugi razlog je ljubaznost i pristupačnost! Jednostavno, kada Turci čuju da dolazite iz BiH, prema vama se ponašaju domaćinski i gostoljubivo. Čine sve da se osjećate ugodno i lijepo i naravno, da kod njih ostavite što više novca po raznim bazarima i pijacama na kojima se možete cjenkati do iznemoglosti.

Treći razlog: ukusna, dobra, ali ne i raznovrsna hrana na koju su navikli ljudi sa naših prostora. Naime, Turci se hrane „mediteranski“. Nema mnogo nezdravih namirnica, jede se voće, povrće, salate, kuhana jela, riba; pije se čaj, a kafe nema „ni s glave“. Iako smo malo negodovali, ko i svaki Bosanci, na kraju smo se morali privići na takvu gastro ponudu.

Putovanja

Naša je ruta od 1.300 km do Turske vodila autobusom preko Srbije i Bugarske, a imali smo i mali, ali zanimljiv izlet u Grčku, na otok Lezbos, naravno trajektom. Ukoliko se odlučite na ovo putovanje, pripremite se na čekanje, na granicama su gužve u ovom periodu, pa smo se znali zadržati i do sat vremena.

Dakle, očekujte velike provjere na granici, ali vas neće puno „peglati“ ukoliko ste „čisti“. Udare vam pečat u pasoš i to je to. Oni samo žele da provedete najbolji odmor kod njih.

Osim obilaska svih važnijih turističkih destinacija u Ayvaliku o kojima ću pisati naredni put, te svakodnevnog kupanja na obali Egejskog mora, spomenuću i našu posjetu gradovima Edirne i Çanakkale, te vožnju trajektom između azijskog i evropskog dijela Turske.

Edirne je prekrasan grad. Glavna turistička atrakcija je Selimija džamija izgrađena u 16. vijeku. Visoka je 43 metra. UNESCO ju je zaštitio 2011. godine. Sa druge strane, Çanakkale je grad sa velikom historijom, a upravo tu možete vidjeti mnoge spomenike borcima iz Prvog svjetskog rata. Ovaj grad, naime, bio je front velike Galipoljske bitke 1915. i 1916. godine.

Šejtan sofra

U moru najinteresantnih mjesta koje treba posjetiti u Ayvaliku, zasigurno su Šejtan sofra, te pijaca koja svakog utorka privuče veliki broj građana.

Šejtan sofra mjesto je sa koga, tako su nam rekli, možete vidjeti najljepši zalazak sunca. U to smo se i uvjerili. Veliki broj turista dođe na to lokalno brdo u Ayvaliku ne bi li napravili najbolje fotografije sunca u zalasku, ali i prelijepog pejzaža te se upoznali sa zanimljivom legendom vezanom za ovo mjesto. Preporuka: posjetite Šejtan sofru.

O tome ću pisati za koji dan…

Ekonomski patriotizam Turaka i Turkinja

I za kraj, ovog uvodnog dijela naše, Kameleonske turske avanture, moram istaći nešto što ovu zemlju čini svjetskom silom i što me je zapravo oduševilo.

Turci žive za svoju zemlju, a to pokazuju na mnoge načine. Od postavljanja zastava svoje zemlje po balkonima, do kupovine samo domaćih proizvoda. Uđete u supermarket u Turskoj i vidite samo turske proizvode! Turska iskorištava svoje potencijale, proizvede sve što se da proizvesti i naravno izvozi na tržište, te zbog toga spada u jednog od najvećih izvođača u zemlje Evrope.

Šta je još zanimljivo? Rijetko ćete naići na Turčina ili Turkinju koji ljetuju u Španiji, Hrvatskoj, Italiji… Oni ljetuju u svojoj državi te tako novac ostavljaju u svojoj državi. Upravo je taj „patriotizam“ razlog zašto, recimo izbjegavaju govoriti engleski jezik.

Oni to sve lagano, na turski, kao da je službeni jezik u svijetu. Međutim, uspjeli smo se sporazumijeti. Naučili smo pokoju tursku riječ i narodski rečeno, bilo je tu: „malo rukama, malo nogama“.

Zar treba napomenuti da su Bosanci i u Turskoj dokazali da prave najbolju feštu? Jedno kolo na ulicama Sarimsaklija iznenadilo je, ali i oduševilo sve goste susjednih hotela, koji su sa balkona, onako sa guštom slikali i snimali našu „gidu“.

Kad Bosanci u po’ Turske naprave feštu, svi izadju na prozore 😀

Posted by Vedran Veco Jahić on 11. August 2017

Da nas nema, trebalo bi nas izmisliti.

KRAJ PRVOG DIJELA…



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button