Novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga Michael Martens prije nekog vremena usudio se postaviti Vojislavu Šešelju pitanje koje mu se već godinama niko nije usudio postaviti. Pitao ga je odakle mu nadimak “Balerina”, koji su mu nadjenuli dok je u 1980-ima gulio osmogodišnju zatvorsku kaznu u KPD Zenica. Bivši Šešeljev politički suradnik Dragomir Olujić novinaru je savjetovao da mu to pitanje ne postavlja, jer ga je Šešelj, navodno, dobio zato što su ga tokom robijanja više puta silovali.
Čuvši pitanje, Šešelj je ostao potpuno miran.
– Komunisti ostaju komunisti. Oni su tu priču lansirali kako bi me diskreditirali, ali to uopće nije istina… U zatvoru su me samo jednom pretukli čuvari, osmog dana štrajka glađu, a ja im nisam pružao nikakav otpor – odgovorio je Šešelj.
Činjenica je u svakom slučaju da Šešelj pitanje nikada nije volio jer, kako je napisao novinar, on potječe iz nasilničkog patrijarhalnog miljea, koji seksualno zlostavlja, ali njih, jasno, nikada seksualno ne zlostavljaju.
Olujić ne tvrdi da je priča o silovanju zasigurno istina, ali zna da su ga u zatvoru doista tako zvali, kao i to da je Šešelj iz zatvora izašao kao sasvim drugačiji čovjek. U zatvoru je završio 1984. kao energični mladi komunistički intelektualac, a izašao je kao nasilni najradikalniji srpski nacionalist 1990-ih, koji je odjednom stao mrziti Hrvate i Muslimane rijetko zabilježenom žestinom.
Njemački dnevnik podsjetio je da je Šešelj rođen 1954. u Sarajevu, da je bio najmlađi doktor prava u bivšoj Jugoslaviji i da je bio docent na Fakultetu političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. Šešelj danas tvrdi da u zatvoru nije završio zbog protudržavnih akivnosti, nego zato što je, kako tvrdi, raskrinkao naučni rad izvjesnog visokog državnog funkcionera kao plagijat. Taj bivši “visoki državni funkcioner“ je Brano Miljuš, koji je konkurisao za mjesto asistenta kao protivkandidat Šešelju.
Mada bi se to moglo nazvati povodom, a Šešeljova meta, po zadatku Beograda, bio je Hamdija Pozderac, kom je Miljuš bio šef kabineta. Taj mrzitelj Hrvata i Muslimana (Bošnjaka) dok je radio kao asistent na FPN-u bio je u ozbiljnoj vezi sa Muslimankom, studenticom tog fakulteta.
List podsjeća i na iz današnje perspektive nevjerovatnu ironiju da ga je iz zatvora na sve načine pokušavao iščupati Amnesty International, da su čak 1984. u Beograd putovali istaknuti članovi njemačkih Zelenih Petra Kelly i Gert Bastian kako bi vlastima predali peticiju 130 najeminentnijih zapadnih intelektualaca da se Šešelja pusti iz zatvora. U roku od jednog dana izbacili su ih iz zemlje, a tada nikome nije bilo na kraj pameti u što će se Šešelj pretvoriti u zatvoru.
Zanimljivost u vezi Šešelja je i to da ga je po izlasku iz zatvora 1989, očito na uvjetnu slobodu, Vuk Draškovića podučavao abecedi vjerskog života; kako da se prekrsti i slično. Osnovali su stranku Srpska narodna obnova, ali su se ubrzo politički sukobili. Šešelj je u svom stilu za Draškovića stao tvrditi da je ovisan o kokainu, a ovaj je koristio svaku priliku da ga s televizije ubode kako je Šešelj Hrvat. Jer Šešelj u ogromnoj većini slučajeva doista jest hrvatsko prezime. Zapravo, Šešelj u Metkoviću ima rođake, koji su prešli na katoličanstvo i frapantne su sličnosti.
Šešelj je u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zetung rekao i to da je bolovao od raka debelog crijeva, ali da se izliječio. Rekao je i to da su mu vremenom otkrili metastaze u jetri, ali da ga ni to ne brine ni najmanje, jer su metastaze prestale rasti – jedna je duga pola centimetra, druga devet milimetara.
A što se tiče nadimka “Balerina“, tadašnji zatvorenici u KPZ Zenica kasnije su svjedočili da ga je Šešelj “krvavo zaradio“. Nije on jedini bio zlostavljan, jer po “kodeksu“ tadašnjih robijaša kroz to su morali proći svi politički zatvorenici i silovatelji.
Izvor: express
