Bivši načelnik Tuzle, dugogodišnji član SDP-a BiH, novi je član Naše stranke Selim Bešlagić u Dnevniku TV1 govorio je o razlozima napuštanja SDP-a, politici rukovodstva ove stranke, te odlukama koje smatra pogrešnim, ali i o tome zašto je odlučio postati članom Naše stranke, te o ujedinjenju ljevice.
Zašto i kako ste se odlučili za Našu stranku?
To je, moglo bi se reći, istorija. Radi se o tome što ja, kao dugogodišnji član SDP-a, i na kraju krajeva, ako se zna da sam bio u Uniji socijaldemokrata BiH, te da smo integrisali SDP i tu stranku, znači tvorac sam SDP-a koji je nakon rata mogao da uradi ono što je trebalo da uradi. Međutim, bilo je odstupanja od onoga za šta se SDP zalagao. Od momenta kada je SDP krenuo ka tome da zauzme vlast bez razlike o kojoj se stranci radi, a išli su u koaliciju s nacionalnim strankama, tada sam počeo to malo otvorenije da kritikujem.
Kao što znate, došlo je do sazivanja vanrednog Kongresa, ne zbog toga, nego zbog događanja koja su dovela do toga da su mnogi ljudi rekli: “Isti ste kao druge stranke”. Na vanrednom Kongresu ja sam bio kandidat, na zahtjev velikog broja SDP-ovaca iz Tuzle. Na vanrednom Kongresu desilo se to što se desilo. Oni koji su me nagovarali, glasali su protiv mene, ali nije to bitno. Ja sam čestitao novom predsjedniku. Tada smo se dogovorili da se napravi program SDP-a koji bi trebalo da bude jačanje. Oni su rekli da je to restart i složio sam se sa tim.
Međutim, nakon tog restarta, pokušao sam da pratim sve to što se dešava. Bio sam kritičan i učestvovao sam u lukavačkoj grupi. No, moram da kažem da jednostavno nije bilo nikakvog razgovora. Mislio sam da ćemo biti pozvani i da ćemo razgovarati. Ako vam kažem da od tog momenta do jučerašnjeg dana poslijepodne, niko od rukovodstva – gradskog, kantonalnog, pa do državnog nije me pozvao da razgovaramo, jednostavno je dovelo do toga da sam u odlučivanju šta dalje da radim, jer smatram da mogu pomoći, ne u smislu da budem ikakav kandidat, nego da pomognem svojim političkim iskustvom, pokušao sam da tražim stranku koja je bila najpodobnija mojim stavovima, koji ne odstupaju od socijaldemokratije, ali jednostavno podrazumijevaju da je u svemu tome najbitniji čovjek, iskustvo. Našao sam da je to Naša stranka.
Ko je koga tu izdao, pošto se to sada može čuti u javnosti, Vi SDP ili SDP Vas? Na Kongresu ste dobili 224 glasa, devet manje od predsjednika Nermina Nikšića, što znači da je veliki broj ljudi bio uz Vas.
Pet glasova. No, poslije tog Kongresa, veliki broj ljudi je izašao iz SDP-a i niko se nije baš osvrnuo na to da se napravi analiza zbog čega se to dešava. Jednostavno, osipanje se nastavilo. Imao sam namjeru da vratim sve koji su otišli, čak i da pozovem sve da se priključimo i da zajednički napravimo napredak. Ja ne bih želio da to analiziram. Na Facebooku sam dobio poruku “Zar i ti, sine Brute?”. Međutim, pitanje “Zar i ti, sine Brute?” trebalo bi da bude pitanje onima koji su me izdali, koji su me nagovarali i na tom Kongresu to uradili.
Mene to više ne interesuje. Neka se oni sami zabave oko toga zašto ljudi izlaze. Znam da je ljudi i dolaze. Meni je drago, nikada nisam odustao od socijaldemokratije. I u ovoj stranci sam rekao, samo što ću morati početi da koristim neke druge termine u smislu liberalizacije toga svega. Činjenica je da u ovom trenutku ja sam rekao da nisam napustio SDP, nego faktički ne mogu više sa ljudima koji su izdali socijaldemokratsku ideju.
Šta ste konkretno, nakon Kongresa, sugerisali SDP-u, na šta ste im ukazivali? Jeste li uopšte razgovarali sa predsjednikom Nikšićem i šta je to što ne valja u politici koju SDP provodi?
Reći ću ovo zadnje – šta ne valja u politici koji SDP provodi. Odlazak kadrova nikada nije bio tema rasprave u SDP-u, a mislim da je osnovno pitanje zašto ljudi odlaze. Sada je Selim otišao, pa se digla nekakva galama, nema razloga za to. Govorim o tome da veliki broj kadrova odlazi. Ono što mi se čini da je pogrešna politika u SDP-u – ako nešto uradite, a to se ne slaže sa rukovodstvom, rukovodstvo vas odmah faktički otpisuje i vi kao član SDP-a više nemate nikakvu mogućnost da kritički reagujete.
S druge strane, smatram da ono što je SDP imao, a to je bogatstvo razgovora, demokratija, itd, to se jednostavno ne poštuje i ponovo se ide kao “naš lider, naš vođa”. Mislim da je to preraslo u SDP-u od najnižih nivoa, pa do glavnog dijela. Bio sam član Komisije za razvoj SDP-a. Zaključci te Komisije su fantastični i mislim da su se oni realizovali, ja nikada ne bih otišao iz SDP-a. Ali oni su upravo analizirali sve ove nedostatke o kojima sam govorio.
No, ja bih želio da SDP pobijedi, ali pitanje je da li može sa ovakvim ljudima i sa ovakvom politikom. Ne volim euforiju, ne volim previše biti kritičan, jer u tome onda kažu: “Nisi samokritičan”. Vjerovatno sam u svim ovim nedostacima i ja učestvovao. Ali ako vam kažem da nikada nisam pozvan ni od jednog nivoa, ni od opštinskig, gradskog, kantonalnog do federalnog, da bismo razgovarali, govori o tome da ja jednostavno nisam mogao biti čovjek koji bi samo ćutao i vikao “amin”. Mnogo ljudi me je pitalo: “Šta ćemo dalje?”. Sada sam dao odgovor – izašao sam iz SDP-a, ušao sam u Našu stranku, koja mi je najbliža po mom viđenju, po mojim gledanjima.
Želio bih da u SDP-u shvate da nisam osvetnički to uradio, nego iz razloga što sam ja odbačen, a ne da sam htio da idem. Jednostavno, smatrao sam da još mogu doprinijeti ne da imam funkciju, rekao sam da ne želim nijednu funkciju, ali da bih želio da svoje političko iskustvo, koje od 1991. godine imam, podijelim sa mladim, da mladi uzmu taj dio iskustva koji mogu, da ja saslušam mlade, jer njihova su znanja daleko veća nego naša, bar što se tiče tehnike, tehnologije i ostalog, te da na osnovu toga damo povjerenje građanima da smo u mogućnosti. Duboko se nadam da ćemo, ono što sam i obećao na sadašnjem pristupu, pokušati objediniti te građanske opcije u smislu šta i kako dalje nastupiti na izborima 2018. godine. Ako to uspijemo, mislim da se nešto može promijeniti. Ako to ne budemo uspjeli, bez razlike, priče o spajanju ljevice, mislim da od toga neće biti ništa i da ćemo opet doći u situaciju da nacionalne stranke, zbog svoje euforije i zbog svog straha koji provode, faktički selektiraju birače i da birači prvo daju glas nacionalnim strankama u čemu apsolutno napretka u BiH neće biti.
SDP je na lokalnim izborima vratio dosta izgubljenog povjerenja. Kada je izgubio veliko povjerenje dobijeno na izborima 2010. godine? Šta je na to uticalo?
Znam da je SDP vratio dosta povjerenja, ali to ne mogu analizirati. SDP je u Tuzli od 2001. ili 2002. izgubio. Imali smo 26 vijećnika, danas 11. Povratili smo dio povjerenja. Ono što je bitno, imamo odlične programe koje nismo u mogućnosti realizirati, jer je za to potrebna klima i jedna dugogodišnja mogućnost da na izborima dobijete. Nešto ne možete realizovati u roku od četiri godine. Suština problema i pada SDP-a bilo je onog momenta kada je SDP krenuo u koaliciju s nacionalnim strankama. To je bilo veliko razočarenje, u kome ljudi nisu mogli preguliti preko usta da je moguće. To se osvetilo, i nakon izbora SDP je faktički izgubio ono što je imao.
Šta učiniti da građanske stranke, koje još vladaju u Tuzli, ali su u ovisnosti od dva-tri vijećnika koji su do sada bili opozicija, a sada postali pozicija i dugo vremena to drže. Koaliraju. Tuzla se gradi, to je neminovno. To je činjenica. Ali Tuzla ne gradi duh koji sam ja očekivao da bude odnos u kome građani između sebe razgovaraju i gdje je moguće da dođete predsjedniku gradskog odbora, da dođete načelniku ili gradonačelniku, da razgovarate s vijećnicima, nego ona se još ponaša po onoj šemi – vođa jedan, vođa lider i to je sve uvezano, i tu je moja glavna zamjerka koju sam imao i koju meni ljudi prenose. Ne radim to zato što ja trebam s nekim razgovarati, nego zato što ljudi kažu – možeš li mi obezbijediti to i to i ja kažem ne mogu.
Jer ako kažem da u dvije-tri godine ja nisam dobio poziv, onda kako mogu nekome rješenje tamo. Ali ne žalim se ja na te stvari. Želio bih jednostavno da pokušamo mijenjati percepciju socijaldemokratije u građanski blok, koji bi omogućio da sve stranke učestvuju u tom sistemu i da pobijedimo na izborima 2018. godine. Zbog toga sam ja ponudio ovaj dio svog znanja, ne da zauzmem fotelju, jer sam rekao da ne želim, ali sam htio da pomirim nekako generaciju nas koji odlazimo i generacju koja dolazi. Ovi što dođu jednostavno kažu – ovi ništa ne znaju i kao da od njih počinje čitav život. To je suština, da stvorimo nekakvu sinergiju iskustva i mladosti, da mladi povuku, a stari da budu podrška tim ljudima. Ja ću to učiniti ukoliko to Naša stranka hoće, a čini mi se da hoće, jer bio sam u takvoj atmosferi gdje su mi mnogi rekli – hvala što si došao, a ja sam njima rekao – hvala što ste mi ukazali povjerenje.
U toj priči oko zajedničkog nastupa ljevice, Naša stranka čini se nije baš nešto pretjerano aktivna. Više se to svodi na SDP i DF. Kakav je Vaš stav i šta će se desiti ako ne dođe do tog okrupnjavanja ljevice?
Pojam okrupnjavanja ljevice mnogi smatraju integracijom partija. Mislim da to u ovom trenutku čak ni DF ni SDP neće obezbijediti. Bit ću objektivan. Mislim da ne možete slomiti liderske funkcije da bi se te stranke okrupnile. Da li SDP i DF mogu da dobiju 51 posto glasova, govorim o parlamentu? SDP i DF na opštim izborima osvojili su onoliko koliko je SDP prije izlaska Željka Komšića iz SDP-a, oko 35-36 posto. Sjećam se da je Lagumdžija rekao mi smo pobijedili, a ja sam rekao – to je relativna pobjeda. Nakon toga je došao potez koji nas je bacio u nazadak, da bismo uzeli vlast pridružili smo se sa SDA i sa HOS-om. To je uticalo na dalje obrušavanje SDP-a.
SDP i DF i kada vrate povjerenje, pitanje je da li su u mogućnosti realizuju, ja tvrdim da nismo, zbog toga što se stvorio veliki broj manjih stranaka koje će odnijeti možda i u cenzusu, a možda i preći cenzus, ali je jednostavno u ovom trenutku bi bilo potrebno naći jednu novu paradigmu građanske strane. Ja je vidim u tome što bi lideri ovih stranaka, u kome svakako mislim i na predsjednika Naše stranke, trebali da sjednu i da formiraju vladu sa tačnim imenima i prezimenima onih koji bi, ukoliko se osvoji preko 50 posto sutradan mogli da sjednu i da počnu raditi. Kada bi se to desilo sutra, ubijeđen sam da bi građani za pet mjeseci mogli da daju svoje primjedbe na te ljude i da bi nakon toga moglo se korigovati ta vlada u sjeni i tvrdim da bi sa takvim pristupom, svi građani koji bi podržali takvu jednu vladu u sjeni izašli i glasali za ove građanske opcije, bez razlike što nisu ujedinjene, ali bi glasali za njih i imali bismo tih 51 posto glasova.
Samim tim partije neka preuzmu odgovornost, da to nisu njihovi kandidati, nego da su to zajednički kandidati i da onda partije preuzmu odgovornost za realizaciju svih onih projekata gdje bi ovi ljudi bili nosioci programa koji bi trebao da se zajednički nastupa prema biračima. Ako to ne uradimo, mislim da ćemo doći u situaciju da opet nacionalne stranke pod klimom straha dovedu do toga da i dalje nastane jedno ovakvo stanje. Tako da mi se čini da je ovo trenutak da građani dobro razmisle, da predsjednici partija evo i ovu sugestiju uzmu u razmatranje i da se krene u jedan novi način borbe za ostvarivanje prava građana BiH da dobiju normalnu državu.
Kakvi ste s Lagumdžijom i kako s ove distance gledate na način na koji je vodio politiku, na način na koji je vodio SDP?
Ja sam sa Lagumdžijom u odnosima kakav sam i prije bio. Nisam plaho ni udvarao se predsjedniku stranke, niti sam ja kada s njim ratovao. Govorio sam istinu, on meni, ja njemu. U ovom trenutku mogu da kažem da se s Lagumdžijom ne čujem, jer nema on potrebe da zove, nemam ja potrebe da zovem. Suštinska je stvar da bih morao da kažem da je Lagumdžija imao jako dobrih poteza. Osim jednoga, a to je da je u svom dugogodišnjem vođenju SDP-a nije on samo kriv, mi smo krivi. Trebali smo davno donijeti odluku da se neko može kandidovati dva puta za predsjednika stranke. Mislim, da tu budemo otvoreni. Bili smo uvijek spremni da aplaudiramo, ali kada dođe gusto onda zna se ko je kriv – kriv je lider. Mi smo ukazivali na određene stvari. Nažalost, on to nekada nije prihvatio, ali ja nikada nisam iza leđa radio i ovo što sam vama rekao, rekao sam Lagumdžiji par puta i mislim da je taj odnos korektan. U odnosu na druge kojima nisam nikada ništa rekao, ali sam im rekao da trebaju promijeniti svoj odnos prema građanima i onda sam postao njihov ljuti protivnik, što nema blage veze.
Zanima nas i vaš stav oko aktuelne situacije u državi i kako gledate na ovu, takozvanu političku osovinu, Dodika i Čovića?
Politička osovina Dodika i Čovića već poduže poznaje. Međutim, mislim da je najbolje ocijenila bivša predsjednica Hrvatske Kosorka Dragana Čovića i ja se pridružujem toj njezinoj. U dvije rečenice je rekla, zar je to tako moguće. Prema tome, ja bih ovako sugerisao – građani hrvatskog korpusa, neka oni procjene da li je upornost Dodika da dokaže da on jedini zastupa taj hrvatski narod, da stalno koalira sa onima koji negiraju sve ono što je učinjeno. Dovoljna je i mislim da će kod njih doći do promjene određene svijesti i da će jednostavno oni izglasati nepovjerenje gospodinu Draganu Čoviću, koji je u ovim trenucima, rekao bih, najnedosljedniji promotor evropskog puta za BiH.
Izvor: vijesti.ba
