Mladim ljudima je danas jedna od najvećih briga kako će pronaći posao.
Međutim, kada konačno dođu do toga da imaju ugovor, radno mjesto i posao na koji idu svaki dan, neminovno je da se u nekom trenutku opuste. Ukoliko radna atmosfera na postavlja drugačije uslove, mnogo ljudi tada počinje da gubi motivaciju i prestaje da radi na sebi.
Zato je jedno od osnovnih zaduženja menadžera za ljudske resurse da motiviše tim sa kojim radi da nastavi da se usavršava i uči. Ako imate želju da se bavite ovim poslom, onda će vam sigurno biti korisno da saznate teoriju i praksu kulture učenja u sopstvenom kolektivu.
Odakle potiče koncept „kompanije koja uči”?
Godine 1990. izašla je knjiga „Peta disciplina”, koju je napisao Piter Sendž i koja govori o načinima da se usavrše sistemi po kojima svaka kompanija posluje. Tada se ovaj termin prvi put pojavio. Kasnije, kroz predavanja na Harvardu i različite tekstove u magazinu ovog univerziteta, koje su mahom pisali Dejvid Garvin i Ejmi Edmondson, govorilo se o kulturi učenja u organizacijama kao ključnom sastojku uspjeha.
Ono u čemu su svi autori saglasni jeste činjenica da osposobljavanjem zaposlenih kompanija stiče kredibilitet i uliva samopouzdanje cijelom timu, pa tako ne dolazi do neprijatnih pitanja, nesigurnosti ili neargumentovanih replika na sastancima. Samim tim, cijela organizacija kontinuirano napreduje.
Šta je Gugl otkrio?
Dvogodišnja studija koju je sproveo ovaj tehnološki gigant imala je za cilj da utvrdi da li savršeni tim postoji i kako ga uopšte možemo osposobiti za rad.
Ono što su saznali tokom testiranja jeste spoznaja da je tim snažan kao i svaki pojedinačni član i da njegov uspjeh zavisi samo od načina na koji članovi komuniciraju između sebe. Jedan od interesantnih zaključaka bio je taj da kako bi mogli dobro da funkcionišu, zaposleni moraju istovremeno osjećati sigurnost i ranjivost, kao i slobodu da sve to pokažu.
Do ovog stadijuma dolazi se jednostavno – učenjem. Kada se kontakt među ljudima ostvari na pravi način, oni će početi da posmatraju jedni druge u radu i počeće da uče tako da se svako unapređuje na svoj način.
Ohrabrujte neuspjeh
Kako će ljudi nešto najprije naučiti? Kroz greške.
Naravno, ne preporučuje se da hvalite svaku grešku svojih saradnika, ali svakome se u poslu desi neuspjeh. Ukoliko se oko neuspjeha kreira atmosfera bezizlaznosti, ovaj opšti utisak ostaje zaposlenom koji je odgovoran. Samim tim, on neće uspjeti da se unaprijedi kroz to iskustvo. Zato se trudite da riješite problem na koji ste naišli zajedno i izvucite najbolje iz te situacije.
Priznajte svoje greške
Kao osoba koja ima autoritet ili odgovornost da upravlja motivacijom svojih saradnika morate im dati primjer. Bil Džordž, autor koji je kreirao teoriju menadžmenta sa pristupom u vidu autentičnog liderstva, smatra da svaki kvalitetan vođa tima mora pokazati svoju ranjivost. Mora biti otvoren prema ostalima ukoliko želi da se i oni otvore ka njemu.
Sa ovakvim iskrenim odnosom, zajednički možete napredovati i ohrabriti tim da se usavršava na svim nivoima.
Posao menadžera ljudskih resursa je zahtjevan, dinamičan, ali istovremeno i kreativan. Zaposleni na ovom radnom mjestu moraju svakodnevno učiti, raditi sa ljudima i tražiti načine da ih motivišu i pokrenu na akciju. Ova pozicija nosi veliki broj izazova i razvija se iz dana u dan, a ako mislite da vam rad sa ljudima leži, onda upišite obuku za karijeru u HR sektoru i počnite da tražite novi posao.