Izmjenom režima na sjevernoj gradskoj saobraćajnici pokušava se uvesti zeleni val, a samim time i red u svu onu jutarnju i popodnevnu gradsku gužvu. Međutim, u svom tom pokušaju, kao stanovnik Slatine mogu svjedočiti da se u ovom slučaju na pješake nije mislilo. Neposredno do samog Doma zdravlja nalazi se jedna od najfrekventnijih raskrsnica u našem gradu. Svakodnevno na njoj svoje učešće u saobraćaju uzimaju i pješaci, odnosno školarci (osnovna i tri srednje škole), bolesne osoba, invalidi, majke sa kolicima….
U čemu je problem?
Skinuti su srednji pješački semafori što je dovelo do skraćivanja vremena za prelazak. Sada, da biste prešli jednu običnu raskrsnicu, to morate uraditi na dva puta, sačekati čitav ciklus, ukoliko se pridržavate saobraćajnih propisa.
Uzimajući u obzir da na ostrvo između dvije saobraćajnice ne može stati više od pet osoba, postavio bih im pitanje, o čemu su razmišljali?!
Hoće li konačno svijet početi pokazivati svoje nezadovoljstvo ili ćemo sve to tek tako olako prihvatiti, a gradske vlasti će na konto toga imati čime se pohvaliti? Riješili su saobraćajni kolaps u našem gradu, hvala im do neba! (Što bi anglosaksonci rekli, NOT!)
Pristupanje rješavanju ovog problema najavljeno je projektom Slatina 1 iz 2013. godine, ali kao i sve u ovom gradu, ostaje na priči.
Razumijem da imamo i veće probleme u našem gradu kao što je problem građana MZ Mandići i njihovog dugogodišnjeg problema sa putnom i komunalnom infrastrukturom, sa kojom se bore i građani MZ Lipnica i svih ostalih koje ne ulaze u sastav samog centra grada.
Izborna je godina, pa se očekuje pakleno ljeto sa mnoštvom presica, obavještenja, radova, krpljena rupa, trošenja podignutih kredita, pustih obećanja koja će ponovo ispariti ili završiti u nekoj od već pretrpanih ladica.
Piše: Vedran Mitrić
