Da li vam se ikada desila ljubav na prvi pogled?
Meni nije. Ja sam se vječito zaljubljivala na drugi pogled. Eventualno treći. Mislila sam da ću ostati baksuz koji nikada nije osjetio čar one struje nakon što nekoga vidimo po prvi putu svom životu.
Osjećaj me ponovo prevario. Sa svoje dvadesetčetiri, desila se. Baš takva ljubav.
Vratih se s dugog puta. Vučem kofere dok su mi misli još uvijek negdje tamo. U ženskoj torbi bez dna tražila sam ključ od stana i u trenutku kada sam baš mislila otvoriti svoja vrata, čula sam mu glas. Okrenem se. Tada sam prvi put u životu poželjela da sjednem na stepenice i kažem da me neko oborio s nogu. Osvijestila sam se, pružila ruku i izgovorila svoje ime. Izgovorio je i on. Ukrstila su nam se imena, pogledi, misli, osmijesi, uskrstila se srca, sudbine i jedino što sam tada htjela je – biti uz njega. Isto je poželio i on. Moj.
Nastavak čitajte na : S njim sam htjela na kraj svijeta, a onda je on otišao. Bez mene.
