Na oko 1.000 metara nadmorske visine, nedaleko od Kalinovika nalazi se selo Božanovići, koje danas broji pedesetak stanovnika, uglavnom starije životne dobi.
Do Božanovića vodi uski, krivudavi asfaltni put, a po dolasku u selo dočekuje nas nekoliko životinja i kuće oronule usljed vremena i surove klime.
U ovom selu prije 74 godine rođen je Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) koji je, nakon što ga je Haški tribunal optužio za genocid i ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, više od deset godina bio u bjekstvu. Izricanje prvostepene presude očekuje se u novembru, pred samo zatvaranje Haškog tribunala.
Kuća u kojoj je rođen Mladić prekrivena je limovima, a fasadu čine lesonit ploče. Sve izgleda kao da je vrijeme stalo, izuzev satelitskih antena koje su postavljene na svakoj kući. Njegovi rođaci i kumovi koji su nastanjeni u selu, u neimaštini su i uglavnom žive od stočarstva i poljoprivrede. Smatraju da bi sve bilo drugačije da je on tu.
“Da je on ovdje, sve bi nam bilo asfaltirano. Ovdje više nema mladih, nema posla, u selu se preživljava od poljoprivrede”, kaže V.J., snaha jednog od Mladićevih rođaka koja nije željela da joj se otkrije identitet.
Optužbe za genocid počinjen u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva, progon koji je imao razmjere genocida u šest bh. općina i uzimanje pripadnika međunarodnih snaga za taoce, za njegovu rodbinu i kumove kao da ne postoje.
“On nije dao nikome ništa loše i nenormalno da uradi. Susjedna muslimanska sela je spasio. Kada je postalo gusto, rekao im je da bježe”, objašnjava snaha i dodaje da je “za obje strane on bio dobar”.
U Mladićevu nevinost vjeruje i Slavojka Mladić, nevjesta haškog optuženika. Pojašnjava da prati suđenje i voli ga vidjeti na televiziji, “kao da ga na vratima vidim”.
“On mene zovne na telefon iz Haaga i kaže: ‘Pomozi Bog, moja dobra nevjesta’, a ja njemu odgovorim: ‘Bog ti pomogao, naš generale dovijeka.’ Nikad se ni na šta ne žali, drago mu da nas čuje, kakvi smo i šta radimo. Često puta nazove, čestita sve praznike. Priča dok mu ne isteče na telefon”, navodi starica koja živi u Mladićevoj rodnoj kući.
Rakija umjesto izjave
Muškarci u selu Božanovići odbijaju razgovarati sa ekipom Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). Rođak Srećko, koji živi u kući u kojoj je Mladić odrastao, tvrdi da je imao problema jer je razgovarao ranije s novinarima. Ne želi da govori o kakvim je problemima riječ.
Ni Dušan neće da priča o Mladiću. Umjesto razgovora nudi rakiju.
“Nemam ja ništa tu pričati, kad god šta ispričam, drugačije bude preneseno. A i šta imam i reći kad ga cijeli svijet zna”, govori Dušan odlazeći cijepati drva za nadolazeću zimu.
Jedna od žena iz sela, kojoj je Mladić rođak, uvodi nas u kuću u kojoj se na šporetu istovremeno kuhaju čorba i hrana za životinje. Ne želi da joj otkrijemo identitet, a za Mladića kaže da ga je zadnji put vidjela tokom ratnih dešavanja.
“Dolazio je on u ratu. Nakon rata, više nije. On je bio čestit mladić, dijete i čovjek. Stvarno nemam ružne riječi, samo mi nikako nije jasno kako se ovo njemu desilo. Imao je svaki vojsku – i Sefer Halilović i Alija i Tuđman”, navodi ona.
Od presude Mladiću ona očekuje “tešku nepravdu” i sumnja da će biti oslobođen. Govori da Mladića zbog bolesti ne može prepoznati na televiziji. Tokom desetogodišnjeg skrivanja Mladić je imao tri moždana udara. Uhapšen je u Beogradu 26. maja 2011. godine i od tada je nekoliko puta bio prebacivan u hašku bolnicu “Bronovo” na ispitivanje i lakše intervencije.
U junu 2013. godine, Mladić se u sudnici zahvalio Tribunalu i njegovom medicinskom osoblju što su mu “spasili život” i “izvukli ga iz groba”.
Za optužbe koje se stavljaju na teret bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS), rođaka kaže da “ima mnogo gorih od njega, koji su svašta radili”.
Da ga vidi, ona bi mu, tvrdi, rekla da nema šta da žali.
“Bio je ponosni dasa i dobar čovjek. Ima predivnu porodicu i unučad – Bože moj, održi samo”, poručuje rođaka.
Makadamski put do kuće Mile Jovović, koja je s haškim optuženikom za genocid i druge zločine čuvala goveda u selu, nosi naziv “Ulica đenerala Mladića”.
“Bio je dobar, nije mogao biti bolji, koga god da upitaš, kazat će ti tako”, kaže Jovović, pojašnjavajući da je mještane Božanovića u ratu pomagao u brašnu i drugim potrepštinama.
“Pletite čarape za vojsku”
Slavojka Mladić se prisjeća kako je pred sami početak rata bivši komandant VRS-a u susjedno selo dolazio avionom i obavijestio rodbinu da “trebaju sijati i raditi da bi preživjeli”.
“Pletite rukavice, šalove, majice i čarape vojsci, tako nam je rekao”, kaže Slavojka, koja sumnja da će Mladić biti oslobođen u Haagu.
Upitana da li zna zbog čega mu se sudi, onda odgovara da je to sve nepravda.
“On došao, siromah, u ono mjesto gdje ima Turaka (Srebrenica, op.a.) i kaže: Uhvatite dosta vode i pazite djecu, da ne ostanu, i haj'te kud znate, da ne ginete i da ovdje ne stojite. Zar je to ružno i nezgodno za njega – nije nikako, a eno kažu: On je sve to uradio”, smatra Slavojka.
U julu 1995. godine, kada je Vojska Republike Srpske, kojom je komandovao Mladić, zauzela Srebrenicu, nad Bošnjacima je počinjen genocid. Ubijeno je oko 8.000 Srebreničana, muškaraca i dječaka.
Dok odlazimo iz rodne Mladićeve, a danas Slavojkine kuće, na 50-ak metara udaljenosti vidi se porušena džamija i muslimansko mezarje. U Božanovićima danas žive mještani srpske nacionalnosti.
U rodnom selu, kažu mještani, Mladić je vrijeme provodio čuvajući ovce i učeći, a tokom ljetnog raspusta pomagao je u košenju trave. Kažu da je bio dosta veseo i da je posjećivao teferiče u okolnim mjestima.
“Nije bio svadljive prirode, čak je i djecu mirio kada se svađaju”, ističu njegovi rođaci.
Ratko Mladić je s Momirom Jovovićem u rodbinskim vezama, “od dvije sestre su djeca”. Posljednji put su se vidjeli 1997. godine.
“Bit će osuđen, kao i drugi”, govori Jovović.
Na upit da li smatra da je Mladić nevin, on odgovara:
“Krivih ima. Svako je pomalo kriv – neko više, neko manje. Ne vjerujem da je sto posto, a ne mogu reći ni ‘ovoliko jeste’ ili ‘ovoliko nije’. Pokušavam biti objektivan”, kaže Jovović.
Suđenje Mladiću u Haškom tribunalu počelo je 2012. godine. Za dokazivanje navoda optužnice Tužilaštvo u Haagu je saslušalo oko 170 svjedoka i vještaka, a Odbrana oko 200. Mladić se nalazi u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu.
Izvor: fokus
