PROFIL KANDIDATA:
KATEGORIJA: MIR, PRAVDA I TRANSPARENTNOST
MJESTO: TUZLA
Totalno pozitivna ličnost godine Radio Kameleona vam predstavlja Ramiza Berbića. Ramiz Berbić je sa aktivizmom krenuo krajem 2005. godine kao predsjednik skupštine,, Udruženje građana za pomoć i razumijevanje osoba sa depresijom ” Tuzla. Odmah je po osnivanju udruženja javno izašao na ulicu , privlačeći pažnju građana kako bi ih upoznao sa psihičkom opasnošću i sa načinom izlaska , odnosno prihvatanja i liječenja.
Ramiz Berbić je za Radio Kameleon rekao koje je njegovo najveće postignuće u protekloj godini:
“Inače sam mirovni aktivista i borac za ljudska prava iz Tuzle. Već 15 godina sam u aktivizmu. Opredijelio sam se da štitim žrtve bilo kojeg nasilja. U 2020. godini imao sam 26 izlazaka kako bih ukazao na stradanje žrtava i imao sam pješačenje za Srebrenicu. Moj stav aktiviste je sljedeći; žrtva je žrtva, zločinac je zločinac ma iz koje vjere ili države dolazi. Bol je patnja. Taj bol ne poznaje ni Srbina, ni Hrvata, ni Bošnjaka. Bol i patnja je kod svih ista. Da bismo izgradili bolju civilizaciju mi to moramo naučiti prihvatiti.”
Ramiz Berbić je kandidat Totalno pozitivne ličnosti godine za kategoriju Mir, pravda i transparentnost.
Za Razima Berbića možete glasati OVDJE.
Više o Razimu možete pročitati dalje u tekstu:
Sa aktivizmom sam krenuo krajem 2005. godine kao predsjednik skupštine,, Udruženje građana za pomoć i razumijevanje osoba sa depresijom ” Tuzla. Odmah sam po osnivanju udruženja javno izašao na ulicu , privlačeci pažnju građana kako bi ih upoznao sa psihičkom opasnošću i sa načinom izlaska , odnosno prihvatanja i liječenja.
Mislim da smo tada bili prvi koji su izašli na ulicu. Ono što je mene kao pojedinca odmah ponukalo na ulicu je saznanje da je tada bilo registrovanih udruženja o psihičko bolesti ali koja su na ulici bila ne vidljiva. Meni, kojem je tada bila potrebna pomoć, bili su nepoznati. Udruženje mora sudjelovati sa javnošću, biti vidljiv , kako bi se ljudima pomoglo. Odmah , u ime udruženja pišem brošure, afiše i izlazim na ulicu dijeliti, kako prepoznati bolest i kako se liječiti. Moram istaći da su rijetki članovi koji su me pratili. Stid je bio velika prepreka. Ja sam savladao taj stid i žrtvovao sebe kako bi se pomoglo ljudima unatoč raznim epitetima, prugama.
Sa doktorima sam odradio nekoliko emisija na Radio Tuzli sa gospodinom Seleskovićem. Imao sam isto nastupe na televiziji, TVTK, TV Slon, TV Tuzla. Dragana Bosankic me je predstavila javnosti kao prvu osobu koja javno kaže da mnogo plače. Imali smo razne edukacije u udruženju a isto smo organizovali i edukaciju za javnost u kući,, Plamen mira “. Za sve ovo što pišem imam dokumenta, dokaze. U tom periodu počinjem pješačiti na Maršu mira Nezuk- Potočari. Počinjem djelovati i kao mirovnjak i borac za ljudska prava.
U međuvremenu postajem potpredsjednik udruženja i nastupam javno uglavnom sa jednom osobom. Pasivnost moji drugara i nespremnost da se javno izlažu me je naznaka da se povučem iz udruženja i nastavim sa protestima, ukazivanjem na ulici kao pojedinac. Mislim da.je to bilo 2014.godine.
Prateći Žene Srebrenice na njihovim protestima, 2010. godine upoznajem Žene u crnom iz Beograda i sa njima nastavljam saradnju. Od 2010, godina do sada sam aktivista mreže Žena u crnom radu sa njima i edukacija sa njima, njihova podrška dali su mi snagu da se grčevito borim za sve žrtve. Izlazim na ulicu i ukazujem sam kod Meše i Ismeta i na to sam naučio. Uvijek ima osoba za i protiv tog mog razmišljanja. Teret je veliki ali se gura.
Upoznat sam od Staše, Žene u crnom, da samo ja i neka Dankinja nastupamo sami. Pored toga što javnost o aktivizmu upoznajem preko radia, televizije, novina davajući izjave i ukazujući, ja pišem pjesme o ovim našim društvenim patnjama, mnogo pješačim u službi mira i podsjećanja na civilne ratne civilne žrtve iz sva tri naroda. Jedini u Bosni i Hercegovini koji svojim stajanjem na ulici ukazujem na one koji su ratu dali živote spašavajući drugačijega.
Pogubno je što su ove pozitivne osobe prepuštene zaboravu a ima ih i ja baš postičem javnost na njihovo ubistvo, kako ja to kažem ,,Heroji tolerancije ” Štiteći psihičkog bolesnika, sreo sam LGBT osobe koje se na isti način diskrimišu i odmah sam se stavio u njihovu zaštitu.
Da bi im omogućio bolje uslove u društvu , kao znak podrške, napisao sam 56 pjesama LGBT a uskoro sa Ženama u crnom planiramo štampanje. Pored toga što sam otprilike svakog mjeseca dva puta na ulici, obilazim i pomažem migrante i branim njihova prava. Od 2007, godine pješačim Marš mira Nezuk – Srebrenica. Imam 14+ godina pješačenja. O stradanju pišem pjesme. Na ulici nastupam kao mirovni aktivista, borac za ljudska prava i kao feminista.
