Svakog ljeta, spuštanjem ruža u rijeku Lim i polaganjem cvijeća na spomen obilježje u Memorijalnom centru odaje se počast Bošnjacima, žrtvama ratnih zločina počinjenih na području Rudog, opštine na istoku BiH, u blizini granice sa Srbijom.
Njima se, ove godine, pridružio i načelnik opštine,Rato Rajak, član Srpske radikalne stranke Republike Srpske, piše Radio Slobodna Evropa.
Načelnik opštine Rudo Rato Rajak je zahvalio organizatorima što su ga pozvali da učestvuje u obilježavanju sjećanja na žrtve ratnih zločina, izražavajući osjećanja, koja su, nažalost, iznimka u vremenu kada najčešće izostaje osuda zločina koje su počinili pripadnici vlastitog naroda.
„Živjeli smo u vremenu teških iskušenja. Nije bilo lako ostati čovjek. I zato moje iskreno poštovanje prema svima onima koji su svojim trudom uspjeli da sačuvaju ljudsko dostojanstvo, vlastito. Drago mi je što imam priliku da kao čovjek izrazim svoje saučešće, da iskažem poštovanje prema stradalnicima. Isto tako, drago mi je što kao načelnik Opštine mogu da pošaljem jednu poruku razumijevanja tuđe boli i tuge i poruku za bolji život generacija u budućnosti.“
U moru stranaka i političara koji sebe nazivaju demokratskim, cvijeće bošnjačkim žrtvama u Rudom tako je prvi položio jedan srpski radikal. Rajak je, naime, član Srpske radikalne stranke RS, jer u Rudom i nije imao mnogo izbora kada je o političkom angažmanu riječ.
„Ja sigurno jesam radikalan čovjek, ako bi taj moj radikalizam posmatrali u želji da radikalno promijenimo ovu današnju otuđenost jednih od drugih. Radikalan sam, sigurno, u želji da svi u sebi nađemo malo više ljudskog poštovanja, razumijevanja za različitosti, i da nađemo nešto što nas objedinjuje.“
Zlo nije zaobišlo ni ovu općinu. Ubijeno je više od stotinu civila, protjerano kompletno bošnjačko stanovništvo, ali zločine su uglavnom činile jedinice koje su dolazile iz drugih gradova.
„Osuđujem sve prljavo, svakog monstruma, zločinca, koji je uprljao svoje ruke, i sa bilo koje strane. Nažalost, i Rudo, kao skoro svaka sredina, nije prošlo bez određenih mrlja i na svojoj savjesti, ono što u nekom smislu može koristiti kao utjeha Ruđanima, da i ono prljavo što se desilo u Rudom, najviše se desilo aktivnošću ljudi koji su došli sa strane, upali, ‘odradili’ i otišli, a ostavili da se Ruđani nose sa tim.“
Iz Rudog posljednjih godina dolaze priče o Bošnjacima i Srbima koji zajedno obnavljaju mekteb u Ustibru i džamiju u Međurječju, mladima koji se okupljaju u međuentitetskim kampovima, ali i nebrizi države i crnoj statistici odlaska sa ovih prostora. Rajak ističe kako mnogi danas ne žele pričati o svom učešću u ratu, ali da on otvoreno kaže da je obavljao dužnost i komandira jedne od jedinica Vojske RS.
„Vjerujte mi, ja imam jako puno prijatelja Bošnjaka koji su bili vrsni borci na onoj drugoj strani u odnosu na mene i moje iskustvo u ratu, ali znam da su to bili izuzetno čestiti ljudi koji nisu dozvolili da uprljaju svoje ruke ni na kakav način. I to su meni najiskreniji sagovornici. Mi potpuno iskreno razgovaramo o onome što je bilo, u šta nas je neko drugi uvukao, kako smo dozvolili da nas uopšte neko uvuče u takvo nešto, i kako iz svega toga treba izvući pouku i graditi neku bolju budućnost. Najteže mi je razgovarati sa dezerterima, profiterima, i sa jedne i sa druge strane, koji sve ovo zlo podebelo znaju da iskoriste i udebljaju svoje račune, novčanike, i stalno rade na produbljivanju nekih jazova između nas, na stvaranju nekih novih ograda. Mi jedni bez drugih niti možemo živjeti, niti ćemo ikada biti u prilici da živimo jedni bez drugih. Ako je to već tako, i ako će tako biti i u budućnosti, zašto bismo svojim potomcima ostavljali zlo koje može opet da probudi nešto prljavo u nama, kada smo, kao normalni ljudi, u situaciji da im ostavimo nešto dobro.“
RSE
