U nedavnoj studiji tim američkih psihologa zatražio je od sudionika da odgovore na skup hipotetskih scenarija, a utvrdili su da su oni koji su davali utilitarne odgovore postizali više razine u mjerenjima psihopatije.
Desetljećima se kao mjerilo psihopatije koristi moralna dilema koju je osmislila britanska filozofkinja Philippa Foot, a koja je nazvana “Dilema vagona”. Kako piše Spring, prije 32 godine Judith Jarvis Thomson adaptirala je dilemu i pretvorila je u test.
“Odbjegli vagon ubit će pet ljudi. Vi stojite na mostu ispod kojeg će voz proći s krupnim strancem. Vaše tijelo prelagano je da zaustavi vagon, no ako gurnete stranca na tračnice i time ga ubijete, spasit ćete pet ljudi. Biste li gurnuli stranca?” pitanje je.
Kao i kod drugih moralnih dilema koje koriste naučnici, pitanje ima dva rješenja, ono utilitarno u kojem žrtvujete jedan život da spasite njih pet i ono neutilitarno, u kojem pasivno dopuštate da pet ljudi pogine.
Utilitaristi će reći da ima smisla gurnuti nevinog muškarca pred vagon jer će se time spasiti pet života. Studija objavljena u magazinu Cognition utvrdila je da su ljudi koji su odgovorili na ovaj način postigli više razine na testovima psihopatije od onih koji su odgovorili da ne bi gurnuli nevinog čovjeka.
Ipak, koautor studije, profesor Daniel Bartels, koji predaje na Sveučilištu Columbia u New Yorku, objasnio je da postoji pogreška u korištenju ove zagonetke kao testa za psihopatiju.
“Iako studija ne rješava etičku raspravu, ukazuje na manu u širokoj upotrebi žrtvenih dilema kako bi se identificirao optimalni moralni sud”, napisao je u priopćenju.
“Te metode ne razlikuju ljude koji podržavaju utilitarističke moralne izbore zbog emotivnih nedostataka (poput onih koji se nalaze u definicijama psihopatije i makijavelizma) te onih koji ih podržavaju zbog istinske brige za druge ljude”, dodao je.
Drugim riječima, nemojte biti u panici ako ste izabrali gurnuti nesretnika na prugu.
Izvor: radiosarajevo
