Nakon informacija o prvozaraženim osobama korona virusom u Tuzlanskom kantonu koje su se brzinom svjetlosti proširile društvenim mrežama, prve oboljele osobe našle su se u centru javnog linča.
Piše: Elma Demirović
Javnost se, inercijom, ponijela veoma neodgovorno i situacija je eskalirala u momentu kada su počele pristizati i prve prijetnje osobama koje se i onako nalaze u nezavidnoj situaciji. Javno, pišući na društvenim mrežama na taj način kao da su žrtve, krivci.. Također, veoma je bitno napomenuti kako su se i bliske osobe oboljelih našle na udaru internet napadača.
Tim povodom, Radio Kameleon je razgovarao sa Sandrom Šahat, djevojkom kojoj je prije dva dana potvrđen virus Covid-19 .
Ja sam Sandra, jedna od prvih zaraženih virusom korona u TK
Sandra Šahat, dvadesetsedmogodišnja djevojka, prije nego što joj je ustanovljen ovaj globalni virus, radila je na kruzeru u Majamiju. Nakon povratka u BiH, iznajmila je stan u Lukavcu kako bi mogla savjesno živjeti sama, budući da je morala da bude u izolaciji.
Kako je sve počelo
Stigavši u Lukavac, Sandra nije imala kontakt ni sa roditeljima ni sa prijateljima, hranu je dobijala tako što joj roditelji ili prijateljica donesu i ostave ispred vrata. Ističe da se pridržavala svih naredbi.
Peti dan od povratka sa kruzera dobila je simptome virusa zvanog Covid-19, međutim nije imala temperaturu kao pokazatelj koji je presudan za ovaj oblik virusa.
Prvi znakovi da se nešto čudno dešava bili su totalni gubitak čula okusa i mirisa, a nakon toga uslijedili su oštri bolovi u mišićima i kostima po cijelom tijelu.
‘’Imala sam jak svrab kože koji je trajao dva dana, a nakon toga blagi kašalj i jake glavobolje’’, kaže Sandra.
Da se zna…
Sandra Šahat se pridržavala obavezne izolacije, kako ne bi ugrozila bliske osobe, preventivno, iako tada nije znala da ima virus. Nakon što se ustanovilo da je pozitivna na Covid-19, testirani su članovi njene porodice kao i prijateljica koja se tada brinula o njoj, ali rezultati su na svu sreću bili negativni.
”Imam jak imunitet i inače se hranim zdravo, međutim pušač sam što nikako nije dobro za osobe koje imaju virus’’.
Inače…
Prema istraživanju pušači imaju povećanu osetljivost i/ili otežano oporavljanje od respiratornih infekcija. Ljudi koji prestanu s pušenjem momentalno smanjuju mogućnost da im u slučaju zaraze korona virusom simptomi pređu u teži oblik bolesti. Kada su nečija pluća izložena gripu ili drugim infekcijama, negativni efekti pušenja mnogo su ozbiljniji nego kod ljudi koji nikada nisu pušili.
Šahatova se sada nalazi u Klinici za zarazne bolesti u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.
”U bolnici još uvijek nisu spremni za ovo, što naravno ne mogu da osudim, jer cijeli svijet nije spreman da se bori sa koronom. Nas je devet i mi smo prvi koji smo ušli u zarazno sa ovim oblikom virusa. Doktori su zaista ljubazni.
Najveću podršku sam dobila od doktorice Elvedine Memić i načelnika Lukavca Edina Delića koji je lično donio hranu za mene u bolnicu(koju je predao medicinskim sestrama). Proces liječenja još nije na mjestu, ali niko ne zna kako da se bori sa ovim, ne mogu da ih osuđujem ”.
Nakon pozitvnog nalaza, prijetnje…
Pored borbe sa korona virusom koji je dovoljan teret na leđima, Sandra se našla u ringu sa dodatnim protivnikom, a to je osuda sugrađana, prijatelja na facebooku i drugih koji se kriju iza lažnih identiteta.
Dobijala je kako kaže ”raznorazne prijetnje”…
”Prijetnje su se javile od momenta otkako je objavljeno da ima jedna zaražena osoba u Lukavcu koja je došla iz Majamija sa kruzera. Mjesto je malo. Mnogo ljudi me zna. Mnogi su pitali na portalima ko je osoba i mnogi su objavili moj profil javno, pa neki čak i kod koga i od koga sam iznajmila stan.
A onda su počele stizati poruke…
Ljudi su mi se javljali sa mnogim prijetnjama. Ako izadjem, oni će to i to… A ja sam već 9 dana sama u izolaciji i nisam niti jednom izašla. Ako nisam tada, zašto bih kada sam saznala da sam pozitivna?” – govori Sandra.
Čak i ljudi koji su joj iznajmili stan, pridružili su se linču – prijetili su njenim roditeljima kako će da je izbace na ulicu.
”Kada sam otišla u bolnicu ti isti ljudi koji su mi iznajmili stan smarali su me da odmah nađem nekoga da steriliše taj stan i da platim nekoga da to uradi, govoreći mi sarkastično “imaš mamicu neka ti pomogne”. Nisu imali nikako obzira prema meni niti ih je bilo briga kako se osjećam.
Iskreno se nadam da niko nikad više od tih ljudi neće iznajmiti stan, jer oni su bili najgori. Užas je bio. Užasnih komentara od sugrađana, gdje su pisali kako moja mama šeta po Bingu, a ja pozitivna… Nije moja mama ni znala da sam bila pozitivna niti je bila kriva, ali svejedno, nikada nije ušla u stan. Narod je osuđivao i mene i njih. Kao da sam kriva što imam ovaj virus i kao da sam ja to htjela” – dodala je…
Rezime
Svi smo svjesni da se Covid-19 brzo širi i da se može svakome desiti da bude pozitivan na ovaj ili onaj način – ono što nas treba držati optimističnim jeste da je veći broj oporavljenih od ovog virusa nego umrlih.
Iako je pred Sandrom oporavak od virusa, Sandra ostaje optimista i ne odustaje, strah je ostavila iza sebe.
Kako kaže, sada ima mnogo podrške…
Poruka…
”Moja poruka svima je da budu humani više, a manje da osuđuju. Svako već sutra može da se nađe u istoj situaciji. Neka se stave u cipele mojih roditelja. Znaju li kako se moja majka osjećala kada je saznala? Kada je čekala mjesecima da me vidi, ali smo čvrsto odlučili da se držimo pravila.
Ja sam bila na granici da sebi nešto uradim zbog komentara… Budite humani. Ako ne možete pomoći nemojte da pravite još gore. Nama je dovoljno što imamo ovo. Ne treba nam linčovanje ljudi…” – zaključila je Sandra.
Javnost, građani Bosne i Hercegovine se danas moraju ponašati odgovorno, radi se u okolnostima u kojima sebičnost nikako ne smije imati mjesta.
Sandra Šahat i njena ispovjest za Radio Kameleon jesu dokaz dogme koju je hrabro prihvatila na sebe i na taj način dala je priliku ostalim da uče iz njenog slučaja. Lekcije su jasne, otkrila je simptome koji su atipični ustaljenim, a koji se manifestuju visokom temperaturom i suhim kašljem.
Njen slučaj pripada novijoj grupi simptoma, specifičnim za mlađu grupu oboljelih, a Sandra ima dvadeset i sedam godina. Ponijela se savjesno, poštujući pravila odlaskom u karantini. Na kraju, uzela je etiketu “zaražene” javno i pokazala da i pozitivni, mogu biti negativni u očima mase, iako nikako ne bi smjeli biti.
Treba znati, tihi rat protiv pandemije ne vodimo individualno i za sebe, ne vodimo ga ni kao država Bosna i Hercegovina, vodimo ga kao čovječanstvo protiv zla koje uzima živote.