Čak i da ne bude oboren niti jedan svjetski rekord, Olimpijske igre u Riju ući će u anale, kao prve u historiji na kojima će učestvovati i ekipa sportista koja nema nacionalni predznak, nema svoju himnu niti zastavu iza koje će koračati na ceremoniji svečanog otvaranja. Riječ je o ekipi sastavljenoj od desetero sportista-izbjeglica koji su, zbog ratova, bili prisiljeni napustiti svoje zemlje.
“Ovo nije samo borba za sport, to je borba za život”, rekla je sportašica Yolande Mabika iza koje je, iako ima tek 28 godina, vrlo mučan životni put. Kao dijete, tijekom borbi u Demokratskoj Republici Kongo, odvojena je od svojih roditelja te je u centru za raseljenu djecu u Kinshasi otkrila judo. Danas je Yolande profesionalna sportistkinja iza koje su nastupi na brojnim svjetskim turnirima, a iako joj, kako kaže, judo nikada nije donio novac, dao joj je ono zahvaljujući čemu je preživjela – snažno srce.
Uz Yolande, u ekipi sportista-izbjeglica je i dvoje sirijskih plivača, 24-godišnji džudaš iz Konga Popole Misenga, 36-godišnji maratonac iz Etiopije Yonas Kinde i petorica trkača iz Južnog Sudana.
Svi će oni svojim učešćem na Olimpijadi poslati jednu od najsnažnijih poruka svijetu u kojem je sve manje mira, te će biti simbol nade u bolje sutra za milione izbjeglica širom svijeta kojih je, iz godine u godinu, sve više. Prema UNHCR-ovom godišnjem Izvješću o globalnim kretanjima, prisilno raseljavanje dostiže rekordan broj, te je jedna od 113 osoba u svijetu ili tražitelj azila, unutarnje raseljena osoba, ili izbjeglica. Svake su minute u nekoj zemlji svijeta raseljene nove 24 osobe, pa je danas sveukupni broj prisiljeno raseljenih ljudi veći od broja stanovnika Velike Britanije, Francuske ili Italije.
Izvor: index.hr
