Zgodno je biti političar u Bosni i Hercegovini. Funkcija nije samo stvar prestiža: uz uticaj koji osigurava, ovdašnjim funkcionerima garantuje novac i sve ono što njega ide – više mogućnosti, izobilje svih vrsta, snagu, moć i dobar položaj u društvu. Stoga se načini dolaska do pozicije uglavnom ne biraju.
Važno je da si blizu vlasti, makar i kao konstruktivna opozicija. U širem političko-društvenom kontekstu, narode bi trebali predstavljati njihovi prvaci: ugledni, obrazovani i po raznim osnovama omiljeni kadrovi koji u ime glasača imaju šta reći. Ovdje važe druga pravila pa se do vrha dolazi prebijanjem dugova i blesavim spletovima okolnosti. Pozicija ne zahtjeva najveći broj glasova, važno je ime, prezime i matični broj. Duboko svjesni te tužne činjenice, ovdašnji političari često zloupotrebljavaju zakone i pravilnike kako bi ostvarili ciljeve koji se uglavnom tiču novca.
Zašto zarađivati tri umjesto šest hiljada maraka mjesečno? Upravo to pitanje postavila su sebi tri poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo koncem pretprošle godine. Priča o poslanicima koji su nominalno promijenili nacionalnost i tako stekli uvjete da povećaju svoje mjesečne prihode nije izolovana. Upućeni kažu da primjera ima bezbroj. Da se i danas uspješno pronalazi mogućnost slaloma kroz zakone, a sve s ciljem dodatne zarade.
Slučaj Muhameda Alaima
Pokušaj trojice srpskih poslanika tada nije bio uspješan. Haris Pleho, Rasim Spahić i Nermin Bjelak ne mogu biti srpski delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, saopćila je Centralna izborna komisija u slučaju koji je pratilo veliko interesovanje javnosti. Njihov grijeh bio je što su u prethodnom izbornom ciklusu imali drugačije nacionalno izjašnjenje.
S istim problemom susrela se i njihova kolegica i Skupštine KS Sabina Ćudić. Ona je u Dom naroda namjeravala ući iz reda Ostalih dok se na Lokalnim izborima dvije godine ranije, izjasnila kao Bošnjakinja. CIK je tada odbio ovjeriti kandidatsku listu Naše stranke na kojoj se Ćudić našla.
”Kandidatska lista Naše stranke iz reda Ostalih u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz Skupštine Kantona Sarajevo ne ispunjava uvjete za ovjeru jer se jedan od predloženih kandidata (Sabina Čudić) na Lokalnim izborima 2012. godine drugačije nacionalno izjasnila. Podnosilac liste će biti obavješten da u određenom roku otkloni nedostatke na listi, u suprotnom lista će biti ovjerena u djelu u kojem ispunjava zakonske uvjete”, pisalo je tada u CIK-ovom pojašnjenju.
Upravo je na pozicijama koje pripadaju Ostalim svih ovih godina vladala najveća gužva. Naime, izjašnjavanje muslimanom, građani Bosne i Hercegovine svrstavaju se upravo u kategoriju Ostalih što su ovdašnji politički dribleri obilato koristili. Tako je do Doma naroda Parlamenta FBiH stigao Esed Radeljaš dok je predsjedavajući Općinskog vijeća Centar po istom osnovu postao Muhamed Alaim, poznatiji kao golman Fudbalskog kluba Sarajevo.
Prema mišljenju Predraga Kojovića, poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo i delegatu u Domu naroda Parlamenta FBiH, svako ima pravo izjašnjavati se o etničkoj (ne)pripadnosti i to ni na koji način ne smije uticati na prave te osobe.
”Naravno da sam upoznat sa slučajevima o kojima govorite. Prije svega, smatram da se svako ima pravo izjašnjavati o etničkoj pripadnosti ili nepripadnosti onako kako želi i kako se osjeća, i da to ni na koji način ne smije uticati na prava i slobode te osobe. S obzirom na to da su motivi o kojima govorite psihološka, intimna, stvar, a ja nemam paranormalne sposobnosti da ih detektujem ukoliko ih osoba o kojoj se radi javno ne iznese, zaista ne bih ulazio u spekulacije te vrste. CIK, u skladu sa zakonom, ne dozvoljava promjenu etničkog ideniteta u istom izbornom ciklusu i na osnovu toga je jedan broj poslanika u SKS, koji su se u ovom mandatnom periodu izjasnili kao Srbi, sankcionisan zabranom imenovanja na pozicije za koje etnička pripadnost kandidata bitan faktor. Nisam siguran da je takva odluka CIK-a, pa i potvrda te odluke od strane suda, u skladu sa evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i ne vjerujem da bi se održala na sudu u Strasburgu. Ono što bi bilo u skladu sa evropskim standardima demokratije je transparentnost, odnosno, dostupnost infomacije o etničkoj pripadnosti kandidata javnosti. Glasači moraju imati mogućnost da se informišu o kandidatima, pa i o njihovoj etničkoj pripadnosti, prije nego donesu izbornu odluku”, ispričao je Kojović za N1.
Izvor: N1Danas je gradonačelnik Banjaluke, a bio je predsjednik Narodne skupštine entiteta Republika Srpska. Igor Radojičić se izjašnjava kao – Crnogorac, a mediji su zbog ”spornog” izjašnjavanja spominjali i Srebrenku Golić, ministricu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Ona se izjašnjava kao Bošnjakinja.
Elvira Abdić Jelenković ranije je kao Hrvatica bila delegatkinja u Domu naroda Parlamenta FBiH, a u trenutnom sazivu ovog Doma kao Hrvati pozicije zauzimaju Mirvet Beganović iz Laburističke stranke i Edim Fejzić iz Stranke dijaspore BiH.
Mjesečna primanja poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo su oko 3.000 konvertibilnih maraka. Sličan iznos dobijaju i delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. I tu se završavaju sve rasprave o motivima naglih promjena u nacionalnim osjećanjima. Kad para zavrti, Srbi postaju Bošnjacima, Bošnjacima nije mrsko potpisivati se Hrvatima, a ni Hrvati ne bježe od promjene. Ljepljiv od znoja i masan od krvi, novac u rukama.
