Dana 26. augusta 1990. godine dogodila se najveća rudarska nesreća u tadašnjoj SFRJ i jedna od najvećih na Balkanu.
U jami Dobrnja – Jug rudnika Mramor život je izgubilo 180 rudara, cijela smjena, dok je samo jedan radnik preživio.
U rudnik je tada sišla najmlađa smjena, s prosječnom starosnom dobi od 27 godina. Prema riječima kolega, bila je to najbolja ekipa u radnom sastavu rudnika.
U ranim jutarnjim satima došlo je do snažne eksplozije, nakon čega su rudari stradali uslijed urušavanja, udara eksplozivnog talasa i teških opekotina. Iza njih je ostalo 365 članova porodice bez svojih najbližih.
Istraga nikada nije do kraja provedena, a uzrok se pripisivao eksploziji ugljene prašine izazvane neadekvatnim miniranjem.
Jedini preživjeli, rudar Smajl Imamović, i danas nosi posljedice nesreće. „Pet dana sam bio klinički mrtav, a tek na UKC Tuzla saznao sam da su svi moji drugovi poginuli. Od tada živim na lijekovima, a august mi uvijek vraća slike tog dana“, prisjetio se.
Nakon tragedije jama Dobrnja – Jug je zatvorena, a porodicama stradalih rudara pružena je pomoć kroz Fond „26. august 1990.“ koji je osigurao stambeno zbrinjavanje i školovanje djece.
Ova nesreća skrenula je pažnju tadašnjih vlasti na zastarjelu tehnologiju i uslove rada u rudnicima. Tog 26. augusta, 180 rudara je posljednji put reklo „sretno“ na ulazu u jamu, ostavivši trajnu ranu u historiji rudarenja.
