U jednom od najpotresnijih snimaka iz jula 1995. godine, cijeli svijet je vidio Ramu Osmanovića koji je bio zarobljen, a sina Nermina zove praktično u smrt, u okupirane predjele srebreničkih šuma.
I Ramo i Nermin, ali i hiljade drugih mladića i muškaraca ubijeni su, a snimka je ostala kao vječna opomena.
A, onda rat i juli 1995. godine, kada porodica Osmanović bježi prema bazi UN-a u Potočarima. A, na samom početku jula, petog, granata je ubila njenog sina Edina.
“Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba, svi hajte,” dozivao je Ramo sina Nermina nakon što su mu četnici rekli da im “neće ništa”. Nije znao Ramo da svog sina doziva u smrt.
Da će ga odvesti iznad iskopane jame, postrojiti i pucati u leđa. Istu će sudbinu doživjeti i njegov sin Nermin. Njegovo čedo.
Posmrtne ostatke sina Nermina pronašli su u Nezuku. Ramu u Zelenom Jadru. Ukopani su u Memorijalnom centru u Potočarima.
