Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu kako izgleda najljepša žena na svijetu.
Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su, pak, najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…
A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio sa dužom. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem… a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama, piše “Balkanspress“…
I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda.
Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon rješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje: “Počeli smo da polemišemo“, rekoše mu, “i nismo nikako uspijeli da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”
Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimijetno osmjehujući…i naposljetku odgovori sa ove tri riječi: “Ona koju voliš!”
