Napustila je tri puta bolje plaćeni posao koji joj je nudio sasvim izvjesne šanse za zavidnu karijeru. Sa zvanjem doktora nauka se odlučila postati učiteljica i to ne u nekoj elitnoj školi, već u tzv. školi u teškoj situaciji – sve kako bi pomogla migrantskoj djeci.
Dr. Maja Lasić je rođena Mostarka koju je, kada joj je bilo 14 godina, na dolazak u Njemačku, tačnije u izbjeglištvo, primorao rat u BiH. Lasićeva, doktor biologije, kandidatkinja je njemačkih socijaldemokrata na izborima za Parlament njemačke Savezne države Berlin koji se održavaju 18. septembra.
Senzibiliziranost za socijalno ugrožene se naravno savršeno uklapa u socijaldemokratski politički pravac, a vlastito iskustvo izbjeglice i proces integracije svakako igraju važnu ulogu u njenom današnjem socijalnom angažmanu.
“23 godine su od tada prošle i sva ta sjećanja na to vrijeme su još uvijek tu. Ja prosto od tih sjećanja profitiram i danas u mom svakodnevnom radu”, kaže Lasić.
Bilo je, kaže, vrlo teško na početku. Još se živo sjeća kako je svaka tri mjeseca morala “trčati” u Ured za strance da bi dobila duldung (dokument kojim se regulira boravak u Njemačkoj koji podrazumijeva “privremenu suspenziju deportacije”. Duldung ne podrazumijeva pravo boravka – op. aut.). Također se živo sjeća da je usred pripreme maturskog rada umalo bila vraćena (deportovana) u BiH. Ne čudi stoga što je jedna od osnovnih tačaka u njenom programu za izbore za berlinski Parlament upravo pitanje izbjeglica.
Lasićeva se već sada i sama angažira na pomoći izbjeglicama kao članica inicijative “Wedding pomaže” tako što izbjeglicama nudi pomoć u prevođenju, prikupljanju odjeće ili namještaja za njihov smještaj. Obećava da će se i kao poslanica, u slučaju da bude izabrana u Parlament, zalagati za poboljšanje uvjeta za izbjeglice u Njemačkoj.
“Mi u Njemačkoj imamo Ustav prema kojem se orijentiramo, a njegov sastavni dio je pravo na azil. Dakle mi imamo moralni imperativ da ljudima, koji su bili u tako ekstremnoj situaciji, kao što su bile izbjeglice, koje su krenule u pravcu Njemačke, pomognemo”, kaže Lasić.
Lasićeva smatra da se u odnosu na devedesete, kada je sama bila izbjeglica, odnos u Njemačkoj prema ovakvim licima ipak u određenoj mjeri promijenio. Ono što je, po njenom mišljenju, bitno drugačije jest upravo to da su političari shvatili da je sa integracijom migranata i izbjeglica potrebno početi što prije kako bi se u konačnici u cjelosti mogli uključiti u društvene tokove.
“Ono što je isto i što se vrlo lako može uporediti sa devedesetim jest taj strah od nečega što nam je strano, što će promijeniti naše društvo, a ne znamo u kojem pravcu. Tu vidim puno paralela između vremena kada sam ja došla i kada smo mi bili to čega su se ljudi ovdje plašili i današnjice kada su to u prvom redu Sirijci”, kaže Lasić.
A integracija je ono što je ključno i svakako također jedno od glavnih težišta u njenom političkom programu. Uvijek se, kaže, postavlja pitanje šta neko podrazumijeva pod integracijom. Lasićeva se ne zadovoljava integracijom koja podrazumijeva ispunjavanje osnovnih uvjeta – imati posao i moći živjeti od vlastitog rada što će reći bez socijalne pomoći. Ona govori o integraciji koja je više od toga:
“To je pitanje kako postići da ljudi koji ovdje žive 30-40 godina ne budu više samo stranci koji žive u Njemačkoj već da sami sebe smatraju i budu od drugih smatrani kao sastavni dio ove države i da budu smatrani Nijemcima.”
Izvor: DW
