Danas je u Sarajevu u 70. godini preminuo legendarni fudbaler Josip Bukal.
Josip Bukal je skoro sav svoj nogometni vijek proveo u Željezničaru, dvanaest sezona svoje profesionalne karijere. Bio je najbolji strijelac Želje u sezoni 1971/72 (14 pogodaka), kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države.
U 464 utakmice legendarni centarfor plavih postigao je 327 golova. Bukal je najbolji strijelac u historiji kluba sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama. Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski Standard iz Liježa, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova. Rođeni golgeter, prepoznatljiv po razornom udarcu za kojeg su stručnjaci vjerovali da je u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu.
“Jednom prilikom, u vrijeme dok sam igrao u Belgiji, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 141,3 km/h, što je u to vrijeme, kažu, bio apsolutni svjetski rekord šuta jednog nogometaša”, prisjećao se u svojim medijskim istupima Josip Bukal čiji je udarac na utakmici Crvenka – Željezničar radio-reporter Mirko Kamenjašević ovako prokomentirao:
“Dug zalet Bukala, oštar udarac – i lopta je, dragi slušaoci, prohujala preko gola i preko mađarske granice!”
Njegove komšije iz sarajevske ulice Augusta Cesarca, današnje La benevolencije, tvrdili su kako je Bukal bez problema mogao preko zgrade nabiti loptu na drugu stranu Miljacke.
I u najtežem ratnom periodu, 1992. godine, Bukal je po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu raznosio Oslobođenje
Beogradski “Sport” je jednom prilikom napisao preko cijele strane “Bukal slomio prečku”.
“Nije baš da sam je slomio. Bili smo na pripremama u Kraljevu i na jednom treningu Eso Ibrahimović se uhvati za vrh grede i ona je napukla. U jednom trenutku ja sam iz voleja zahvatio loptu i ona je udarila u prečku i gol je pao. To je tako bilo, a vi novinari inače volite uveličati i tako ispada da sam slomio prečku, a tada su golovi bili drveni”, pričao je tako legendarni Bukal.
Reprezentativac bivše Jugoslavije
Uz jedan susret za omladinsku (1964. godine) i četiri utakmice i jedan gol za mladu reprezentaciju (1966-1967. godine), odigrao je i 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekciju tadašnje SFRJ. Debitovao je 12. oktobra 1966. godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacionalni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Sekešfehervaru.
Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u Želji. Nakon toga, radio je u omladinskoj školi plavih, jedno vrijeme bio je trener Sloge iz Kraljeva, ali se olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo gdje je ostao uz svog Želju.
Izvor: reprezentacija.ba
