Super Žene

Amra Mujkanović: Ja sam kapljica vode u velikom moru, na početku životne turneje!







Predstavljamo vam Amru Mujkanović, buduću doktoricu medicine i predsjednicu Udruženja studenata medicine u BiH „BoHeMSA“ LC Tuzla. 

Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako…?

Uspjeh počinje onog trenutka kada Vas roditelji potapšu po ramenu i kažu „ti to možeš“. Tad se u Vama rađa neobjašnjiva snaga i volja da postanete najbolja verzija sebe. Uz odličan uspjeh tokom školovanja i vojnu disciplinu, kako je volim nazvati, još kao mala znala sam da mogu mnogo više pored „druženja“ sa knjigom. Vannastavne aktivnosti su bile moja svakodnevica, takmičenja, projekti, volonterski rad. Rad sa ljudima uvijek je bio ono čemu sam se najviše radovala i gdje sam najviše naučila, što je i razlog zbog kojeg sam upisala Srednju medicinsku školu, a potom i Medicinski fakultet. Od samog početka član sam BoHeMSA-e, gdje sam predsjednica zadnje tri godine. U okviru djelovanja Udruženja, bila sam inicijator i realizator mnogih projekata koji uključuju medicinsku edukaciju, simpozije, kongrese, reproduktivno zdravlje, borbu za ljudska prava i mir, javno zdravstvo i internacionalne razmjene studenata. Trenutno se pripremamo za veliki projekat koji moram ovom prilikom spomenuti, a to je Prijateljsko takmičenje Specijalne olimpijade koji će biti realizovan u aprilu tekuće godine. BoHeMSA je član najveće svjetske studentske organizacije IFMSA, pa se na taj način naše djelovanje ne ograničava samo na lokalni, nego radimo i na internacionalnom nivou. Putovanja i prijateljstva sa ljudima širom svijeta su jedna od privilegija kada radite u ovakvoj organizaciji. Pored toga, trenutno sam konsultant jedne američke firme gdje učestvujem u kreiranju baze podataka genskih mutacija. Ja sam još uvijek samo kapljica vode u velikom moru, na početku životne turneje. Tek me čeka mnogo rada, ali sam spremna i ushićena zbog onoga što mi, ako Bog da, život nosi na mom putu ka cilju.

Zašto volite svoj posao?

Ako ćemo o medicini, ona je ljubav. Ili ste rođeni za to ili niste. Ako je to ono što istinski osjećate da je Vaš poziv, ako ste spremni na odricanja i cjeloživotno usavršavanje i učenje, onda ste na pravom putu. Ako nije tako, zalutali ste. Medicina nije automatizam, mehanički rad. Svaki dan Vam donosi novo iskustvo, nove uspone i padove. Morate na vrijeme spoznati možete li se nositi sa tim.

Sa druge strane, volonterski rad gradi Vašu ličnost. Čini vas sposobnim, čvrstim, empatičnim i boljim u komunikaciji sa ljudima. Dajući svoj doprinos i pomaganjem drugima, pomažete sebi. Da biste bili dobar lider, morate biti i dobar timski igrač. Najljepši osjećaj je onaj kada uviđate da inspirišete druge i svojim primjerom ih motivišete da i sami budu produktivni, kako za sebe, tako i za lokalnu zajednicu. Moj tim sada broji 110 članova što se tiče Tuzle. To su vrijedni, sposobni i kreativni ljudi na koje sam iznimno ponosna i za koje sam sigurna da će ostaviti značajan trag na našim prostorima i šire.

Da li je dan dovoljno dug da uradite (privatno i poslovno) sve što planirate?

Uz dobar planer i raspored obaveza, sve se može stići. Postignuti dnevni ciljevi vode nas ka višem.

Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?

Čaj od mente, pjesme Bocellija i dugi opuštajući razgovori sa dragim osobama su ono što me restartuje nakon takvog dana.

Životni moto?

„Vjeruj da je život vrijedan življenja i tvoje vjerovanje će se pretvoriti u činjenicu“ – William James

Svima nam ponekad zatreba savjet. Kome vi idete po savjet?

Jedna sam od onih kojima nije teško potražiti savjet, ali pažljivo biram od koga. Obično su to roditelji ili najbliži prijatelji, ovisno o čemu se radi. Mada, po dosadašnjem iskustvu, smatram da trebamo slušati ono „unutrašnje ja“, ono nam daje najbolje odgovore. Ako i napravimo grešku, vrijeme će pokazati da je to najbolje što vam se u tom trenutku moglo desiti.

Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?

Obzirom na to da još uvijek nisam zasnovala vlastitu porodicu, vjerujem da ću umjeti napraviti balans, da ne ispašta niti jedno i da ne bude potrebe za biranjem. To sigurno nije jednostavno na današnjem vaktu, ali pored mnogo žena koje svakodnevno upoznajem, itekako je moguće. Svakako, vrlo bitan faktor u tome je kompatibilan partner pun razumijevanja i podrške.

Kako prihvatate kritiku na svoj račun?

Dobronamjernu i konstruktivnu kritiku uvijek prepoznam i objeručke prihvatim, na ostale se ne osvrćem. Oko sebe imam krug kvalitetnih kritičara koje izuzetno cijenim i koji su tu da me pohvale ili ukažu na propuste. Kada odrastete i shvatite da je kritika zapravo ono što Vam treba kako biste napredovali, željno ćete je iščekivati.

Najemotivniji trenutak u životu?

Prvo na što sam pomislila jeste moje prvo svjedočenje rađanju djeteta. Taj osjećaj je nevjerovatan i neopisiv, mislim da će kolege najbolje razumjeti o čemu govorim. Skidam kapu svim našim majkama i onima čije ruke pomažu u ovom veličanstvenom činu.

Tri najvažnije stvari u životu?

Vjera, zdravlje i porodična bliskost.

O čemu maštate?

Nevjerovatna je moć mašte i zakona privlačenja. Mnoge stvari o kojima sam nekoć maštala, ostvarile su se. Neka moja maštanja zasad ostanu nešto samo moje. Mogu reći da sanjam velike snove, ali se ne udaljavam mnogo od skromnosti.

Spadate li u gurmanske tipove, vaše omiljeno jelo?

Itekako ! Pored svih „modernih“ jela, najdraža su mi ipak naša tradicionalna. Krompir iz stare rerne, sir „čabrenjak“ i vruća pogača, kakvu samo nena zna napraviti, podsjećaju na djetinjstvo, a tom se mirisu uvijek rado vraćam. Čak i pomisao na ove dražesne kalorije me tjera da sutra odem na trening. (smijeh)

Da imate moć kakvu biste promjenu napravili u BiH?

Na neki način, svako od nas već ima moć da napravi promjenu, radeći na sebe i čineći sebe boljim građaninom ove države. Nekad sam puna entuzijazma znala nabrajati sve što bih učinila, sada sam mnogo realnija. Nama treba jedinstven lider, onaj koji je najbolji za sve nas. Podjele i lični interesi su ono što nas vraća unazad, udaljava od stvarnih problema koji su isti za sve. Mi ne želimo ići odavde. Naši spakovani koferi puni nade su spremni, ali još čekaju da se desi neko čudo. Srce mi se cijepa kada vidim da ljudi traže spas negdje drugo, ali su primorani. Promjena je neophodna više nego ikada, stoga apelujem na vlast da nam obezbijede normalne uslove za život i vrate barem malo zaboravljenog entuzijazma.

Na šta ste slabi?

Slaba sam na sve koji su nezaštićeni. Na one koji nemaju krov nad glavom, na gladne i žedne. Slaba sam na bolesne koji nemaju adekvatnu zdravstvenu njegu ili im se ne može pomoći. Slaba sam na one koji nemaju nikog da ih posjeti, na zaboravljene. Na one čiji glas nije dovoljno jak da ga čuju oni koji bi trebali. Najslabija sam na one koji, pored svih nedaća, ostaju skromni i pokorni.

Kada je žena najljepša?

Kada odiše srećom ! Nikakva šminka ne može zamijeniti rumene obraze, širok osmijeh i sjaj u očima. A žena je sretna kada je voljena i kada voli-istovremeno. Kada je njena djeca paze i poštuju. Kada je iznenadite cvijećem. Kada joj kažete „hvala što se trudiš“. Žena je sretna kada joj aplaudirate na ostvarenju njenih ciljeva. Učinimo žene oko nas sretnima i sve će tada biti najljepše !



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button