Pravosuđe u BiH: Platiš zatvor, sudu duguješ kaznu

Osuđeni za trgovinu drogom, krađu automobila ili utaju poreza u BiH često zadržavaju ilegalnu imovinu ili sredstva s obzirom da Tužilaštvo BiH ne istraži uvijek porijeklo njihovog vlasništva, kao i zbog komplikovanog sistema naplate kada se naloži oduzimanje.

Zakonski je također omogućeno da osuđenici zamijene novcem zatvorsku kaznu, dok istovremeno pravosudne institucije teško naplaćuju njihovu nezakonitu zaradu. Slična je situacija i sa osuđenicima koji moraju odslužiti zatvorsku kaznu.

Kada je riječ o osuđenicima koji su povezani s organiziranim kriminalom u periodu od 2010. do kraja 2015. godine, Sud BiH je u 51 pravosnažno okončanom predmetu naložio osuđenicima da na budžetski račun uplate blizu 5.400.000 konvertibilnih maraka (KM) i oduzimanje apartmana na Vlašiću, a prema dostupnim podacima, naplaćeno je tek oko 350.000 KM, saopćio je BIRN – Justice Report.

Na nivou države ne postoji zakon o upravljanju imovinom stečenom krivičnim djelom, a Ministarstvo pravde BiH za ovu godinu u programu rada planira izradu nacrta. U Državnoj strategiji za borbu protiv organiziranog kriminala 2014–2016. navodi se da je u krivičnim postupcima potrebno “poboljšati praksu oduzimanja ilegalno stečene imovine”.

Pravni eksperti potvrdili su Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da se generalni problemi u oduzimanju i naplati ilegalne imovine kreću od propusta tužilaca i sudija pa do različitih pravnih komplikacija.

Nema provjere porijekla novca

U dosadašnjem radu, Sud BiH uglavnom je u presudama nalagao da osuđenici imovinsku korist za koju se utvrdi da potiče od krivičnog djela vrate tako što će određenu visinu novca uplatiti na račun nakon izricanja presude.

U periodu od 2010. do kraja 2015. godine, sudije Odjela Suda BiH za kriminal i korupciju naložili su osuđenicima i firmama da uplate blizu 15.500.000 KM, podaci su “Žurnala”. Naplaćeno je samo oko 614.000 KM, odnosno, manje od četiri posto.

Josip Rašo iz Kiseljaka je osuđenik za organizirani kriminal čiji slučaj pokazuje da je zakonski moguće novcem zamijeniti zatvorsku kaznu a izbjegavati uplatiti zaradu od krivičnog djela. On je uhapšen 2012. godine zbog povezanosti s krađom automobila i iznudom. Priznao je krivicu i, nakon sporazuma sklopljenog s Tužilaštvom BiH, osuđen je na godinu zatvora.

Prema presudi, Rašo je sklopio dogovor s grupom ljudi da mu isporučuju ukradena vozila. Plaćao im je deset posto od tržišne vrijednosti vozila, a zatim je dijelove preprodavao na autootpadima. U presudi se navodi da nije utvrđen tačan broj automobila, ali da se zasigurno radi o sedam. Osuđen je i za iznudu, odnosno da je zatražio od jedne žene određeni iznos novca kako bi joj bio vraćen ukradeni automobil.

Rašo se dogovorio s tužiocem da na račun buždeta uplati 3.000 KM koje potiču od kriminala. Sutkinja Tatjana Kosović nije to prihvatila. Nakon što je vidjela dokaze, zaključila je da je zarada bila barem duplo veća i naredila uplatu 7.000 KM.

Rašo je odbio platiti taj iznos, a umjesto odlaska u zatvor izvršio je novčanu uplatu.

Sutkinja Vildana Helić smatra da se uplata ilegalne imovinske koristi nekada može jednostavno riješiti. Kada je riječ o sporazumima o priznanju krivice, Helić kaže da je jedan od načina da tužioci dogovore sa optuženima da sporazum ide na razmatranje tek nakon što uplate novac.

Prema sutkinji Helić, zakon omogućava da se zatvor plati, te da dugovanje ilegalno stečene imovine ostane neplaćeno.

“Mi nemamo decidno u zakonu precizirano da nam to može biti smetnja, jer je Ustavni sud BiH rekao da će zamijeniti kaznu do godine za novac”, tvrdi ona.

Iako je krajem prošle godine utvrđeno da Rašo nema stvari koje bi se prodale, Sud BiH nije odustao od naplate. U presudi se navodi da je Rašo nezaposlen i otac dvoje djece. Zatvorsku kaznu zamijenio je uplatom 18.700 KM.

Do Raše nismo mogli doći, a njegov advokat Zlatko Sirćo nije htio govoriti. Postoje osuđenici kojima je utvrđeno da su znatno više stekli nelegalnim putem a postupili su kao Rašo.

Helić kaže da zakonom nije propisano da sudovi trebaju utvrđivati porijeklo novca prilikom zamjene zatvorske kazne.

“Otkud njemu pare, to sud ne interesuje. Jako bi bilo važno da se u slučajevima zamjene kazne zatvora za novčanu kaznu utvrdi porijeklo novca, da bude zakonit, a ne da prljavim novcem pokrivamo zamjenu kazne”, kaže Helić.

Spor sudova

U slučajevima poput Rašinog, kada se novac ne pronađe u akcijama hapšenja a osuđenici se nakon presuda ogluše na uplatu, Sud BiH pokreće postupak prinudne naplate na način da preko općinskih i osnovnih sudova pokuša zaplijeniti i prodati pokretnu ili nepokretnu imovinu, ili oduzimati dio od plate ili penzije osuđenika.

Ukoliko to nije moguće, postupci se obustavljaju. Podaci pokazuju da nije rijedak slučaj da se postupci naplate obustavljaju jer osuđenici ne raspolažu imovinom koja bi se oduzela ili zbog nemogućnosti prodaje.

Advokati Vasvija Vidović i Fahrija Karkin kažu da su tužioci u sudskim procesima u koje su oni bili uključeni obično postavljali zahtjeve za oduzimanje nelegalno stečene koristi.

“Imao sam više slučajeva na Sudu BiH gdje se radi o organizovanom kriminalu, i uvijek se donose takve odluke. I bilo je velikih predmeta gdje su oduzimane i velike cifre”, kaže Karkin.

Međutim, Karkin napominje da se advokati ne obavještavaju šta se dešava nakon pravosnažne presude, odnosno da li stvarno dolazi do oduzimanja.

Mirza Jusufović, sudija Suda BiH, navodi u biltenu sudske prakse objavljenom prošle godine da nema uslova da se sistemski i efikasno primjenjuje oduzimanje imovinske koristi.

Ranije je Sud BiH slao pravosnažne presude Pravobranilaštvu BiH, koje je zatim prikupljalo informacije o stanju na bankovnim računima i imovini osuđenika. Zatim su sudovima, u čijoj se nadležnosti nalazi imovina, slali naloge za izvršenje.

U jednom od ranijih izvještaja Pravobranilaštvo BiH je ukazivalo da se dešavalo da osuđenici prestaju biti vlasnici imovine kada se krene u postupak naplate, da su nadležne institucije spore u dostavljanju podataka o imovini, kao i da tokom suđenja tužioci nisu tražili blokadu imovine.

Praksa se promijenila i danas Sud BiH samostalno provodi postupke tako što šalju nalog općinskim i osnovnim sudovima. Međutim, u aprilu ove godine zakomplikovala se situacija između Općinskog suda Sarajevo i Suda BiH.

Zbog toga je predsjednica Državnog suda Meddžida Kreso poslala pisma Vijeću ministara, Ministarstvu pravde i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), u kojima je navela da su Općinskom sudu Sarajevo na provođenje poslali 31 predmet ukupne vrijednosti oko 500.000 KM a odnose se na nezakonitu imovinsku korist, novčane kazne, paušale i troškove krivičnog postupka.

Svjesna da je opterećen vlastitim poslom, Kreso je napisala da Općinski sud odbija provoditi njihove zamolnice.

Predsjednica sarajevskog Općinskog suda Janja Jovanović je odgovorila da je sporno to što su sudije Suda BiH u posljednje vrijeme poslali nekoliko predmeta koje prethodno nisu do kraja riješili i zbog toga su vraćeni.

“Naprimjer, prijedlozi za prodaju nekretnina ili pokretnih stvari te donošenje rješenja o dosudi i namirenju nije u nadležnosti sudskih izvršitelja, već isključivo postupajućeg sudije”, navela je Jovanović.

Odgovorila je predsjednici Kreso da će sudski izvršitelji Općinskog suda uvijek pružati pomoć Sudu BiH iz svoje nadležnosti.

Kreso je institucijama pisala kako bi uspostavljanje odjela sudskih izvršitelja pri Sudu BiH otklonilo problem “dugog trajanja postupaka izvršenja”.

Manje stanje na računu

BIRN-ova analiza dosadašnjih predmeta Suda BiH pokazuje da se efikasno do kompletne naplate dolazi samo u slučajevima kada se osuđenici sami odluče da izvrše plaćanje na budžetski račun, te ako se novac pronađe u hapšenjima ili ako se na vrijeme blokiraju bankovni računi.

Naprimjer, do sada je od Zijada Turkovića, osuđenog na 40 godina zatvora za organizirani kriminal, oduzet novac koji se nalazio na računu njegove supruge Šejle Jugo-Turković. Radi se o blizu 48.000 KM, koje su naredbom Suda BiH oduzete s računa otvorenog kod “UniCredit banke”.

Sud BiH je pokrenuo i postupak oduzimanja Turkovićevog apartmana na Vlašiću. Krajem aprila su poslali Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Travniku da izvrši prenos prava vlasništa apartmana. Povratnu informaciju još nisu dobili.

Međutim, Turković je odbio na budžetski račun platiti 307.000 KM, a iz Suda BiH najavljuju da će pokrenuti postupak naplate. Kako saznaje BIRN BiH, Turkovićeva porodična kuća u Sarajevu je pod sudskom blokadom kako bi se osigurala naplata.

Upravljanje oduzetom imovinom riješilo bi se formiranjem agencije na državnom nivou. Radna grupa za implementaciju Državne strategije za borbu protiv organiziranog kriminala navodi da je za ovu godinu u planu usvajanje zakona koji uključuju formiranje takve agencije. Na pitanje kako ocjenjuju dosadašnju praksu u oduzimanju ilegalne imovine, navode da trenutno daju svoj maksimum ali da “uvijek može bolje”.

Za razliku od Turkovića i drugih, postoje osuđenici čije kriminalno bogaćenje tužioci nisu ni istraživali, iako je to, kako kaže advokatica Mirna Delalić, njihova zakonska obaveza.

“Obaveza provođenja sveobuhvatne istrage podrazumijeva i obavezu pronalaska dokaza kojima bi se utvrdila visina eventualne imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom”, dodaje ona.

Jedan od takvih primjera jeste slučaj protiv Mate i Blage Šimića, koji su osuđeni zbog trgovine drogom. U presudi se navodi da su Šimići prodavali veće količine droge u Hrvatsku tako što im je preko posrednika za svaku isporuku plaćano između pet i osam hiljada KM. Na suđenju nije utvrđena količina droge.

U Tužilaštvu BiH nisu mogli govoriti o razlozima zbog kojih se nije na suđenju raspravljalo o ilegalnom bogaćenju braće Šimić. “Oduzimanje nezakonite imovinske koristi može se tražiti ukoliko se utvrdi da imovina potiče iz izvršenja kaznenog djela, što je prilično složen proces”, kažu u Tužilaštvu BiH.

Na pitanje da li je razlog manjak kapaciteta, odgovaraju da bi “veći resursi pomogli u radu”. Sutkinja Helić dodaje da postoji i nedostatak vještaka osposobljenih za finansijske istrage, a o čijim se nalazima raspravlja na suđenjima.

Na nedavnom savjetovanju tužilaca i sudija, Diana Kajmaković, tužiteljica Tužilaštva BiH, rekla je da problem predstavlja i nemogućnost pronalaska novca.

“Lako je, recimo, u Italiji ili zemljama Evropske unije, kada imate transfer novca pa pratite novac putem bankovnih računa. A mi u Bosni i Hercegovini imamo ukopane pare po imanjima, imamo pare koje se čuvaju po kući u nekim skrivenim mjestima”, kazala je ona.

Advokatica Vidović i sudija Branko Perić smatraju da su sudije nemoćne ako tužilac ne ponudi dokaze kojima tvrdi da su nekretnine, novac ili druge vrijednosti stečene krivičnim djelom.

“Sudije po pravilu ne bi trebali po službenoj dužnosti izvoditi nekakve dokaze i vršiti ulogu tužioca. Time bi doveli u pitanje svoju nezavisnost. Šta ima sudija da pomaže tužiocu, tužilac je tu da zaštiti interese države”, rekao je Perić u ranijem razgovoru za BIRN.

On je primijetio da ima tužilaca koje ne zanima kompletan rezultat slučaja na kojem rade.

“Rade se predmeti do mjere gdje će biti završeni, gdje očekuju osuđujuću presudu, a izbjegava se šire upuštanje u predmet, finansijska istraga i neke druge stvari. Dakle, svjesno se izbjegavaju stvari da bi se što brže okončao predmet i da bi se dobila dobra statistika”, kazao je Perić.

Vidović smatra da ovakav način rada predstavlja polovičan posao tužilaca. “Ako bi ga neko prijavio, sigurno da je to propust u radu”, kaže ona.

Sutkinja Helić zaključuje kako je oduzimanje ilegalno stečene imovine ključan korak u osiguranju da kriminal prestane biti isplativ. Na tom polju primijetila je da ljudima iz pravosuđa manjka želje i znanja.

“Meni kazna nije bitna. Bitno mi je da je neko ostao bez imovine koju je nezakonito stekao. Jer ne smije se kriminal isplatiti, a on se trenutno u BiH isplati”, ističe Helić za BIRN – Justice Report.