Vješti prevarant može “preveslati” bilo koga – običnog malog čovjeka, pohlepnog biznismena, pa čak i multinacionalnu kompaniju. Kroz povijest je bilo bezbroj hohštaplera koji su iskorištavali ljudsku naivnost i živjeli od varanja, a neki su čak prikazivani kao “heroji” koji uzimaju novac od bogatih i glupih te su o njima pisane knjige i snimani filmovi. U najnovijem specijalu izdvojili smo neke od najzanimljivijih slučajeva prevara – u svijetu showbiznisa, sporta, bankarskog sektora, umjetnosti… Svaki drugi dan pročitajte novi članak iz specijala Najpoznatiji svjetski prevaranti.
Victor Lustig vjerojatno je razvukao svoj najsjajniji osmijeh kad mu je jednog dana u pariškoj kavani sinula najbolja ideja u njegovoj prevarantskoj karijeri.
Godine 1925. Parižani su bili podijeljeni oko Eiffelovog tornja. Mediji su špekulirali da bi ga zbog preskupog održavanja i popravaka mogli čak i srušiti. Dok je uz jutarnju kavu čitao novinski članak, Lustig je shvatio da bi mogao iskoristiti situaciju za vrlo jednostavnu, a ipak jednu od najnevjerojatnijih prevara u povijesti.
Prodao Eiffelov toranj i zaradio si mito
Proučio je lokalne otkupljivače metalnog otpada te im svima poslao pismo u kojem ih poziva na sastanak koji bi im mogao biti isplativ, a zauzvrat traži samo diskreciju.
Predstavio se kao zamjenik ministra Pošte te je sastanke održavao u hotelu de Crillon, jednom od najprofinjenijih u Parizu, a klijente je vozio u unajmljenoj limuzini da izbliza još jednom pogledaju toranj. Uvjerio ih je da je odluka donesena – Eiffelov toranj se ruši, a 7000 tona metala uskoro će biti na prodaju.
Od potencijalnih žrtava, Lustigu se kao najnaivniji učinio Andre Poisson, pa je baš njemu ponudio otkup tornja. No, Poisson se počeo nećkati. Zapravo, njegovoj supruzi bilo je čudno što je cijeli posao tako tajanstven i riješen već u roku tjedan dana.
Tad je Lustig bacio svoju zadnju ‘udicu’. Tražio je mito. Ako je Poisson htio metal, morao mu je platiti za sav njegov uloženi trud, inače će posao dati drugome.Ovaj potez uvjerio je Poissona u Lustigovu ‘vjerodostojnost’ jer na kraju krajeva, svi su birokrati korumpirani i ovo mu nije bio prvi susret s takvim. Dao mu je novac, navodno ukupno 70.000 dolara, a ovaj njemu nevažeću priznanicu.
Nesretni Poisson zbog sramote nikad prevaru nije prijavio policiji, a Lustig je gotovo u sekundi nestao iz zemlje. Pobjegao je u Austriju , no u roku od pola godineponovno je pokušao istu prevaru, ali mu nije upalila. Otkupljivač kojeg je kontaktirao navodno je pozvao policiju, pa je Lustig dao petama vjetra i pobjegao u SAD.
Kutijica koja izbacuje novčanice od 100 dolara
Do tada je navodno bio uhićen čak 45 puta, a policiji je bio poznat po 22 različita imena. Mudro je Lustig tada zaključio da mu je najbolje da se preseli na Novi kontinent. Tamo se vratio svojim ‘korijenima’, prvoj varci na kojoj je znao zaraditi čak 40.000 dolara – kutiji koja tiska novčanice od 100 dolara.
Lustig je uvjeravao bogataše da kutija svakih šest sati izbaci novčanicu. U nju bi ubacio dvije prave novčanice od 100 dolara što bi mu dalo 18 sati za bijeg dok kupac ne shvati da je prevaren.
Sprijateljio se s Al Caponeom
U Chicagu se Lustig uspio sprijateljiti i s Al Caponeom. Posudio je od njega 50.000 dolara i obećao mu vratiti dvostruko. Iako je bio sumnjičav, gangster mu je dao novac. Lustig ga je dva mjeseca držao u sefu u hotelskoj sobi te ga zatim vratio, objasnivši da je posao krenuo po zlu, no da je uspio sačuvati Caponeov novac. Oduševljen ‘iskrenošću’ i ‘odanošću’ Capone mu je dao 5.000 dolara nagrade. Navodno Lustig nije imao nikakav posao ni prevaru u planu nego je samo htio zadobiti gangsterovo povjerenje.
Lustig je 1930. počeo krivotvoriti novac s kemičarem Tomom Shawom. Uspjeli su u opticaj staviti milijune dolara, a američka tajna služba strahovala je da će ‘Lustigov novac’ poremetiti monetarni sustav. Godinama su ga lovili, a uspjeh mogu zahvaliti ljubomornoj Billy May, Lustigovoj djevojci koja je podivljala kad je saznala da ju on vara sa Shawovom djevojkom. U napadaju ljubomore nazvala je policiju i kazala im da je Lustig u New Yorku.
Skončao je u Alcatrazu
Dok je u svibnju 1935. šetao Broadwayem presreli su ga tajni agenti. No, na njihovo razočaranje u kovčegu koji je nosio imao je samo skupocjenu odjeću. Šutio je kao zaliven kad su ga pitali što otključava mali ključ u njegovu novčaniku. U konačnici su na podzemnoj željeznici na Times Squareu pronašli ormarić sa 51.000 krivotvorenih novčanica i pločicama za njihovu izradu.
Suđenje mu je trebalo početi 2. rujna 1935. godine, no kad su došli po njega tog dana, ćelija je bila prazna. Uspio je pobjeći iz zgrade na Manhattanu što se u to vrijeme smatralo nemogućim. Genijalni Lustig povezao je plahte i spustio ih kroz prozor. U zatvoreničkom odijelu i papučama spustio se niz zgradu usred bijela dana glumeći da pere prozore. ‘Promrljao’ bi svaki prozor na trenutak plahtom i nekoliko prolaznika ga je vidjelo, no nitko nije reagirao.
Ponovno su ga ulovili mjesec dana kasnije u Pittsburghu. Dobio je 20 godina u Alcatrazu. New York Times je 31. kolovoza 1949. godine objavio da je Emil Lustig, brat Victora Lustiga, kazao sucu u New Jerseyu da mu je brat umro u Alcatrazu dvije godine ranije. Navodno od upale pluća.
10 zapovjedi za varalice
Lustig je rođen 4. januara 1890. u Arnau u Češkoj, a zbog uglađenog držanja zvali su ga Grof. Navodno je napisao i ‘10 zapovjedi za prevarante’:
1. Pažljivo slušaj (zahvaljujući tome, a ne brzom pričanju, dobivaš priliku za uspješan udarac)
2. Nikad nemoj izgledati kao da ti je dosadno
3. Pusti sugovornika da otkrije svoja politička stajališta, zatim se složi s njime
4. Pusti drugoga da otkrije svoja vjerska stajališta, pa kaži da su i tvoja ista
5. Ležerno ubaci seks u razgovor, ali ne ustraj osim ako sugovornik ne pokaže interes za njega
6. Nikad ne raspravljaj o bolestima, osim ako sugovornik ne pokaže posebnu brigu o toj temi
7. Ne zabadaj nos u tuđe osobne stvari (ionako će ti na kraju sami reći)
8. Nikad se ne hvali – neka tvoja važnost bude tiho očita
9. Nikad ne budi neuredan
10. Nikad se nemoj napiti
Izvor: 24sata
