Prije nekoliko godina jedna Sarajka pozvala je SOS telefon Sigurne kuće i tu potražila utočište i spas od muža nasilnika. Nije jedina koja je pozvala broj 033 222 000 kako bi pokušala naći rješenje svog problema.
– Povećan je broj poziva na SOS telefon za prijavu nasilja u porodici – kaže za Faktor Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće.
– U aprilu broj poziva je tri puta veći u odnosu na mjesec mart. Primali smo pozive žena koje se prvi put javljaju za pomoć. Radi se o do sada funkcionalnim porodicama u kojima se dešavaju poteškoće u funkcionisanju izazvane krizom – priča Hodžić-Lemeš.
Kaže da su im žrtve nasilja kao uzrok nasilja navodile to što su njihovi muževi, partneri, ostali bez posla “što je dovelo do materijalnih poteškoća, nesigurnosti i velikog stresa za sve članove porodice koji su usljed novonastale situacije provodili dosta vremena zajedno i usljed čega je došlo do eskalacije i nasilja”.
– Prema opisima možemo konstatovati psihološko nasilje, vrijeđanje, psovanje, omalovažavanje, izbacivanje iz kuće… Žene su trebale psihološku podršku, savjet i informaciju na koji način da postupe. Veliki broj poziva bio je i od bivših korisnica Sigurne kuće i osoba koje su se i ranije javljale za pomoć. Prijavljivale su svakodnevno psihološko i ekonomsko nasilje – navodi menadžerica Sigurne kuće.
Ističe kako je i tokom krize izazvane pandemijom COVID-19 Sigurna kuća u Sarajevu nastavila sa radom.
– Na dan proglašenja epidemije u Skloništu smo imali 27 korisnica/ka. Nažalost, našli smo se u situaciji da obustavimo smještaj novih korisnica u Sigurnu kuću zbog nepostojanja odvojenih prostorija za izolaciju koje su prema preporuci Kriznog štaba bile nužne kako bi osigurali sigurnost i zdravlje postojećih korisnica kao i osoblja Sigurne kuće. U tom periodu u Skloništu smo imali 27 žrtava nasilja. Tražili smo pomoć od resornog ministarstva, Vlade Kantona Sarajevo kao i međunarodnih organizacija kao i upute za postupanje od Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo. U maju smo dobili preporuke Kriznog štaba o načinu prijema novih korisnica i podršku Njemačke ambasade za pripremu prostorija za prijem korisnica, te smo ponovno počeli sa prijemima žrtava nasilja u Sigurnu kuću – pojašnjava.
Hodžić-Lemeš kaže da su rad i funkcionisanje Sigurne kuće prilagodili postojećim okolnostima.
– Sve žene su ostale bez posla, te je obustavljeno kretanje ostalih korisnica u cilju zaštite. Imali smo osmero školske djece. Bilo je potrebno osigurati da nastave pohađanje nastave online pristupom. Svakodnevno im je trebala pomoć u školskim obavezama. S obzirom na to da su sve korisnice zajedno u objektu 24 sata sedam dana u sedmici, prilagodili smo tretman kategorijama korisnika/ca i trudili se da im okupiramo što više slobodnog vremena. Pojačali smo psihološki rad za sve žene i djecu, radili smo direktno na jačanju otpornosti i podizanju ličnih resursa za prilagođavanje. Uveli smo dodatne radno-okupacione i rekreativne tretmane – kazala je Hodžić-Lemeš.
Menadžerica kaže da su tokom krize izazvane pandemijom koronavirusa pojačali rad na SOS telefonu za prijavu nasilja, te da su pružali besplatnu psihološku i pravnu podršku putem telefona, e-maila i online platformi.
Također ističe kako je kapacitet Sigurne kuće 35 osoba.
– Uglavnom su nam ispunjeni smještajni kapaciteti oko 80 posto i za sada nemamo potrebu za povećanjem broja smještajnih kapaciteta – kaže.
Hodžić-Lemeš navodi da su žene u veoma teškoj situaciji naročito jer su početkom pandemije ostajale bez posla.
– Kod nas u Sigurnoj kući sve zaposlene žene su sa početkom pandemije ostale bez zaposlenja s obzirom na to da su radile u uslužnoj djelatnosti. Nakon stabilizacije epidemiološke situacije, naše korisnice su dobile mogućnost za povratak na posao, ali za minimalnu plaću što im nije dovoljno kako bi mogle napustiti Sigurnu kuću i osamostaliti se sa djecom. Za nove korisnice također je vrlo težak period u zapošljavanju. Nažalost, ova situacija dodatno usložnjava mogućnosti i napuštanje nasilnog odnosa. Zbog ekonomske ovisnosti žene su nerijetko primorane da se ponovno vraćaju u nasilan brak. Stoga je naša organizacija Fondacija lokalne demokratije pokenula kampanju i fond “Zajedno smo sigurne” putem kojeg želimo osigurati novi početak za žene i djecu žrtve nasilja koji napuštaju Sigurnu kuću – kaže menadžerica te dodaje kako će Fond prikupljati neophodna sredstva za osiguravanje sigurnog smještaja i pokrivanje troškova života za žene i djecu, žrtve nasilja, koji moraju napustiti Sigurnu kuću.
Statistika pokazuje da se 80 posto žena koje su dobile podršku nakon napuštanja Sigurne kuće više nikad nije vratilo nasilniku.
– Od osnivanja Fondacije 2000. godine do danas, u Sigurnoj kući Sarajevo je boravilo 2.013 žena i djece. Nažalost, slučajevi nasilja u porodici su u porastu. U 2019. godini je povećan broj prijema žrtava (žena i djece) u Sigurnu kuću za 62 posto više u odnosu na 2018. godinu – ističe Hodžić-Lemeš.
Naglašava da se prvi put pokušava napraviti naredni korak kada je u pitanju pomoć žrtvama nasilja, a to je podrška nakon napuštanja Sigurne kuće koja je veoma važna u prvim mjesecima osamostaljenja žena, a gdje je sistem u potpunosti zakazao.
