Ured koordinatora za reformu javne uprave je potrošio 8,5 miliona maraka za poboljšanje administracije. Međutim, BiH i dalje ima najneefikasniju javnu upravu u Evropi.
Službenici za informisanje u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (BiH), entitetskim vladama i Brčko distriktu su od stručnjaka iz privatne firme pet i po mjeseci učili šta znači institucionalna reputacija, kako se komunicira u krizama i zašto je važno pratiti medijske objave, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
Ove institucije su dobile nove ili dopunjene komunikacijske strategije, a nabavljene su im i info police za promotivne i informativne materijale.
Za ova tri projekta, realizovana pod nadzorom Ureda koordinatora za reformu javne uprave (PARCO), potrošeno je više od 420 hiljada maraka. Projekti su plaćeni iz fonda, uglavnom donatorskog novca. Sve je urađeno u cilju poboljšanja saradnje institucija sa medijima i građanima. Unatoč tome, neke stvari se nisu promijenile nabolje.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) ni nakon nekoliko mjeseci nisu dobili odgovore na pitanje o radu javne uprave iz Vijeća ministara BiH i Brčko distrikta.
PARCO je, prema prijedlozima institucija, osmislio još 15 reformskih projekata, vrijednih više od osam miliona maraka, i angažovao firme koje bi ih realizovale. Novac je do sada potrošen na: izradu pravilnika, strategija i priručnika, obuke državnih službenika, izradu baza podataka i nadogradnju softvera, što je trebalo doprinijeti efikasnijem radu javne uprave.
Vlade i institucije su obavezne primjenjivati sve što se uradi u projektima jer su združeni rad na reformi prihvatile 2006. godine, potpisavši Strategiju reforme javne uprave. Strategija ne predviđa sankcije za nepoštivanje obaveza.
Istraživanje CIN-a pokazuje da reformske propise, napravljene kako bi olakšali rad sistema, ne poštuju ni institucije koje ih predlažu niti one koje ih usvajaju, a oprema koja je kupljena da bi se smanjili troškovi nije primjenjiva u upravi na svim nivoima vlasti.
Rokovi za ispunjenje ciljeva Strategije su probijeni prije tri godine, a donatori i građani još očekuju poboljšanje usluga za uloženi novac.
Istovremeno, izvještaji Evropske komisije u posljednjih pet godina pokazuju da je napredak u reformi javne uprave u BiH mali, ograničen ili nikakav. Svjetska banka procjenjuje da BiH ima najneefikasniju upravu u Evropi.
Obuke državnih službenika
Državni službenici su kroz dva reformska projekta učili raditi u osnovnim programima na računaru. Kao i ostale, i ove projekte je osmislio Ured na prijedlog institucija. Posao je plaćen iz Fonda čiji su donatori Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), ambasade Kraljevine Danske, Norveške i Holandije, Odjel Ujedinjenog Kraljevstva za međunarodni razvoj i saradnju (DFID), Delegacija Evropske komisije u BiH i domaće vlade. Ova dva projekta koštala su više od 1,9 miliona KM.
Državni službenici su učili i o prevenciji korupcije i sukoba interesa te putovali u Sloveniju kako bi saznali o usklađivanju domaćih i evropskih zakona. Obuke su trebale unaprijediti rad jer su službenici morali ovo znanje primjenjivati te ga prenijeti kolegama. Međutim, ishode obuke je teško utvrditi jer se u mnogim institucijama ne provjerava niti ocjenjuje rad državnih službenika.
„Ne da se očekuje od njega, nego mislim da je to obaveza državnog službenika da to što nauči primijeni, da prenese i na svoje kolege koji nisu bili tu, ako rade iste ili slične poslove. I to je nešto što doprinosi napretku“, kaže Aneta Raić iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave. Ovaj ured upravlja procesom reforme i prati njenu provedbu.
Iako imaju priliku da se besplatno usavršavaju, službenici su često nezainteresovani za obuke.
„Dođu ljudi, samo se prijave na obuku i odoše. Iskoriste dan za neke druge stvari“, kaže Muamer Muftić, direktor „Zamm media Consulting“, firme koju je Ured putem javnih nabavki izabrao za rad na četiri reformska projekta.
Muftićev zamjenik Amer Boloban objašnjava kako se službenici nekada prijave na obuke, a onda ne dođu: „Ni mi, ni dole PARCO, ni agencije nemamo nijedan mehanizam na raspolaganju da obezbijedimo broj učesnika.“
Rukovodioci institucija moraju osigurati održivost projekata. „Ali, ako se rukovodioci ponašaju tako kao i ovi koji su prošli obuke pa nikom ništa, onda tu nema napretka“, smatra Aneta Raić iz Ureda.
Ni premijeri države i entiteta ni gradonačelnik Brčko distrikta nisu naročito zainteresovani za reformu javne uprave. Oni su, kao članovi Koordinacionog odbora za ekonomski razvoj i evropske integracije, preuzeli obavezu da se sastaju najmanje dva puta godišnje i razmatraju napredak reforme.
Od usvajanja Strategije 2006. godine članovi Odbora se nikada nisu sastali.
Novinari CIN-a su pokušali saznati zašto premijeri ne izvršavaju svoje obaveze.
Vijeće ministara BiH je od CIN-a prvi upit primilo prije više od godinu dana. Nisu odgovorili ni nakon brojnih podsjećanja i molbi. Službenici su novinare upućivali na druge institucije, iako su se pitanja odnosila isključivo na obaveze te institucije u reformi javne uprave.
Unatoč tome, Mirjana Micevska, šefica Službe za informisanje u Vijeću ministara BiH, procjenjuje da je, zahvaljujući obukama i drugim projektima njihova komunikacija sa javnošću bolja i transparentnija.
Evaluacija projekta je pokazala da su pojedini službenici za informisanje smatrali obuke previše teoretskim i da su predavanja ponudila samo osnovna znanja.
Dragan Močević iz banjalučke firme „Prime Communications“ koja je radila obuku kaže da su službenici dobili teoriju samo kroz priručnik, a „sve je ostalo bilo praktično“.
Zadatak projekta je bio da službenike nauči osnovama odnosa s javnošću jer su ovaj posao u institucijama radili i profesori jezika, pravnici i ekonomisti.
Azra Aličković iz Službe za informisanje u Vijeću ministara BiH kaže da je neke stvari znala i prije obuke, „a neke stvari ste čuli, uporedili s onim što radite. Da vam sad kažem da smo sad došli i izmijenili drastično svoj rad – nismo“.
Močević kaže da najmanje trećina službenika u javnim institucijama nije prošla ove obuke za odnose s javnošću: „Nisu htjeli da dolaze. (…) Njih je samo zanimalo da su to radni sastanci negdje na planini gdje ima bazen, gdje će im biti sve plaćeno, a mi to nemamo u budžetu“.
Službenica za odnose s javnošću u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (RS) Gorjana Rosić kaže da više od polovine njenih kolega iz Vlade RS-a ide na obuke sa kvalitetnim temama i predavačima. „I ovi koji ne idu, obično je neka krizna situacija u Ministarstvu pa zbog toga ne mogu ići“, kaže Rosić.
Obuka službenika o korištenju društvenih mreža i komuniciranju u kriznim situacijama je koštala 115.830 maraka. CIN je analizom društvenih mreža utvrdio da institucije uglavnom ne koriste ovaj vid komunikacije sa građanima.
Ocjenjivanje bez svrhe, a službenici odlikaši
U jednom od projekata koji je završen 2011. godine urađeni su novi i revidirani postojeći pravilnici o ocjenjivanju službenika u državnim, entitetskim i institucijama Brčko distrikta. Potrošeno je oko 740 hiljada maraka, a izrađen je i priručnik u kojem je precizirano koji službenici se ocjenjuju, kako i kada. Ideja je da se na osnovu objektivnih procjena rada nagrade dobri, a otpuste loši radnici i tako stvori efikasna javna uprava. Za primjenu novog sistema ocjenjivanja obučeno je i više od 500 službenika – ocjenjivača. Međutim, rukovodioci koji ocjenjuju službenike često to rade samo formalno jer ne postoje ujednačeni kriteriji ocjenjivanja.
Merima Nišić je sada u penziji, a do ove godine je bila državna službenica u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH (FBiH). Ona kaže da je ocjenjivanje u ovoj instituciji „puka formalnost“ i da službenici samo dobiju rješenje o ocjeni koja je obično ista za sve: „I osobi koja je imala jednu sjednicu i osobi koja je imala deset. Potpuno. Znači, tu nema nikakvih kriterija“.
CIN je od Doma naroda FBiH tražio podatke o ocjenjivanju službenika, ali odgovor nije dobio.
Inspektori Ministarstva pravde FBiH prate provedbu propisa o državnoj službi, ali rijetko provjeravaju da li institucije ocjenjuju svoje službenike. U njihovoj nadležnosti se nalaze desetine institucija, a oni ocjenjivanje stignu kontrolisati u tri godišnje. U prilog poboljšanju sistema ne ide ni kaznena politika – najveća kazna koju inspektori mogu izreći za nepoštivanje propisa u institucijama FBiH je 300 maraka.
Slično je i na državnom nivou – kazne su tek za 200 KM više. Iako sve institucije moraju slati svoje izvještaje o ocjenjivanju Agenciji za državnu službu (ADS) BiH, to čini manje od polovine njih. Prema tim izvještajima, većina službenika u javnoj upravi odlično radi svoj posao.
Direktor ADS-a Neven Akšamija procjenjuje da tek deset posto službenika vrhunski radi svoj posao i zaslužuje najveću ocjenu, a većina je dobije jer rukovodioci ne žele nikome da se zamjere. „Većina radi svoj posao solidno. Manjina (…) pa radi, tek da ne mogu dobiti otkaz ili bi u nekom dobrom sistemu i dobili otkaz“, kaže Akšamija.
Ni rukovodeće državne službenike u institucijama BiH niko ne ocjenjuje. Vijeće ministara BiH nije imenovalo komisiju za ocjenjivanje.
U Republici Srpskoj institucije redovno ocjenjuju državne službenike i izvještaje šalju Agenciji za državnu upravu (ADU) RS-a. Iz ADU-a kažu da ne mogu procijeniti da li je riječ o formalnom ocjenjivanju.
U Brčko distriktu službenici u posljednjih šest godina nisu ocijenjeni niti je usvojen Pravilnik o ocjenjivanju koji je izrađen kroz reformski projekt.
Projekti bez obaveze, reforma bez strategije
Još jedan dokument za koji je potrošeno više od 400 hiljada maraka nije usvojen na svim nivoima vlasti. Ideja o izradi dokumenta koji predviđa izmjene Zakona o upravnom postupku je stigla od institucija, ali ga Federalna vlada nije usvojila.
Mirsada Jahić, koordinatorica za reformu javne uprave u FBiH, kaže da neke od tih preporuka postoje u federalnom zakonu “pa ih čak ne moramo ni mijenjati“.
Mario Vignjević, programski menadžer SIDA-e koja je do sada u Fond za reformu javne uprave uložila nešto više od devet miliona KM, odnosno trećinu ukupnog novca Fonda, kaže da nije zadovoljan provođenjem reforme i rezultatima koji su postignuti kroz primjenu projekata.
„Puno novca je uloženo, pomaci jesu napravljeni. Međutim, sve to ide sporo, sve to ide na neki način sa neprevelikom dozom zainteresiranosti da se nešto uradi“, kaže Vignjević.
Četiri vlade – državna, entitetske i Vlada Brčko distrikta – tek trebaju usvojiti novu strategiju za reformu 2017-2020. godine. Sa ovim korakom kasne više od dvije godine, a od toga zavise nova ulaganja donatora. U Fond za reformu javne uprave je uloženo više od 31,8 miliona maraka. Do sada je potrošeno ili za buduće projekte rezervisano 29,6 miliona KM.
Ured koorodinatora za reformu javne uprave vrši nadzor nad provođenjem projekata, međutim ne ocjenjuje efekte tih projekata po njihovom završetku. „Nema dovoljno ljudi – jedna osoba, recimo, nije dovoljna da bi radila evaluaciju. Plan je da se sad novi strateški okvir malo bolje prati, odnosno da na kraju krajeva možemo pokazati šta je urađeno jer je to uvijek bio nedostatak“, kaže Raić.
To je bilo predviđeno i strateškim okvirom koji se trenutno koristi.
Izvor: CIN