Rodila sam zdravog dječaka, da bi mi pred izlazak iz bolnice ljekar rekao: „Dijete nije izdržalo“. Beba nigdje nije sahranjena, nema obdukcije. Naći ću otetog sina, neću odustati, priča ova majka…
„Uvijek sam osjećala da je živ. Nikad ga nisam nazvala pokojnim sinom, iako su mi tri dana poslije porođaja rekli da je preminuo. Kad sam prije nekoliko godina na ulici vidjela tog dječaka, pomislila sam prvo da je moj muž, toliko su ličili! Potrčala sam za njim, a kad se okrenuo, pala sam u nesvijest…“
Ovako za “Kurir” svjedoči Slavka Pajić (60) iz Sremske Mitrovice, koja je početkom decembra 1986. godine na svijet donijela zdravog dječaka, teškog skoro pet kilograma. Tri dana je beba uredno donošena majci na podoj, ali kad je došao dan da napuste porodilište, sve je krenulo po zlu.
– Prvo su više puta htjeli da mi daju neku injekciju, pa mi nisu dali da odem ka boksovima s bebama… Došao je doktor i samo rekao: „Dijete nije izdržalo.“ Sjećam se oštrog bola u stomaku i gubljenja svijesti – sa suzama se prisjeća Pajićeva, koja je od preživljenog šoka pala u komu na dva mjeseca.
Za to vrijeme, kako priča, jedva je preživjela operacije žuči i pankreasa, a kad se probudila, sačekale su je užasne prognoze ljekara: više nikad ne smije da rodi.
– Ipak, zatrudnila sam dvije godine kasnije, a iako su mi svi doktori govorili da ću umrijeti na porođaju, čvrsto sam odlučila da rodim. Nisam spavala mjesecima od bolova, ali sam izdržala i 1988. godine rođena je moja starija kćerka. Drugu kćerku rodila sam 1993. godine iako sam imala alergiju na fetus i sedam mjeseci sam provela priključena na infuziju. Treću kćerku sam rodila već sa 40 godina, ali nikad nisam zaboravila na prvenca – prisjeća se golgote Slavka.
Ona navodi da je 2015. godine u Inđiji vidjela dječaka koji je izgledao „identično kao njen muž“.
– Zaustavila sam ga na ulici i samo sam smogla snage da ga pitam kad je rođen. Odgovorio je „1986“ i ja sam pala u nesvijest, a on je negdje nestao. Muž svojevremeno nije vidio dijete, nigdje nije sahranjeno, nije rađena obdukcija, nema uzroka smrti… Naći ću otetog sina i neću odustati – kaže Slavka.
Ona ističe da je tužila i grad i bolnicu i bolničko osoblje u Sremskoj Mitrovici, a jedna od njenih krivičnih prijava odbijena je zbog „zastarjelosti“ iako otmica nikad ne može da zastari.
Slavka Pajić tvrdi da zbog ovih tužbi njene ćerke, koje zajedno imaju 327 diploma, trpe pritisak i mobing:
– Starija i srednja kćerka su završile po tri fakulteta, ali zbog opstrukcija već godinama ne mogu da nađu posao. Jedini razlog zašto Sremska Mitrovica odbija moju talentovanu djecu, koja su vrhunski stručnjaci, jeste to što sam tražila svoje kidnapovano dijete. Ne vidim drugi razlog za to. Zar poslije sve muke kroz koju sam prošla sa jednim izgubljenim djetetom ovo ostalima mora da se događa? –revoltirana je Pajićeva.
