Dr Snježana Gajić, majka Tatjane i Milane Gajić, djevojaka oboljelih od Lafora bolesti, obratila se na Fejsbuku, povodom ubistva Slaviše Krunića.
Starija kćerka Tatjana je prije nekoliko godina preminula, dok se mlađa sestra Milana bori za život u isčekivanju lijeka koji se trenutno testira u SAD-u. Krunić je bio jedan od najvećih donatora u kampanji pomoći za liječenje.
Ona je objavila status uz fotografiju ubijenog Krunića.
Status prenosimo u cjelosti..
“Kako čovjek da živi u ovom posrnulom svijetu, u kojem loši ljudi istrebljuju dobre, u kojem je život dobrog čovjeka jeftiniji od cipela i kravate bjelosvjetskih bjelokošuljaša, u kojem se stvorio takav krater ispunjen mutnom vodom, a hridi strme, skliske, teško se uhvatiti, još teže spasti.”
Sumnje u krajnji ishod ne smiju utišati želju i htijenje da se stvara nada. Moramo učiniti ono što je do nas, zagaziti u raskaljanu njivu i posijati, jedino tako se možemo nadati da ćemo požnjeti zlatno žito, iako to više ne zavisi samo od nas…
Surov je ljudski život u zbilji, na javi, mnogo surov. Jedino onaj ko uspije ostati zaglavljen među javom i međ snom spasiće sebe i doprinijeti da se spasi svijet. Onaj ko ne bude čekao u tamnim noćima da se sunce dovuče iza horizonta, onaj ko odluči krenuti mu u susret, onaj ko se odluči na egzil, ali ne u prostoru po širini zemaljske kugle, po horizontali, nego u egzil po vertikali, penjući se uz strme hridi izranjavanih ruku, ali bistrog pogleda uprtog ka nebu. Takvi ljudi su graditelji NADE, takvi ljudi ne umiru, nastavljaju živjeti TAMO GORE, strpljivo slažu ciglu po ciglu gradeći hram, crkvu, džamiju, sinagogogu za sve sužnje pod kapom nebeskom.Takvim zdanjima temelji sežu duboko, krov visoko, prozori svijetle danonoćno, a vrata su otključana i može se ući bez kucanja. Takva zdanja u vjećitoj borbi dobra i zla svijetle, poprimajući oblik zvijezda, i omogućavaju vjeru u pobjedu dobra i ljubavi božanske, bezuslovne… Tamo nijemi govore neizgovorenim riječima, a eho se tiho i daleko širi, ali snažno odzvanja. Tako ostaje i opstaje nada da će biti sve više onih koji će govoriti djelima, zidajući i osvjetljavajući put ka GORE.”
BUKA
