Sunce, more, Bosfor, baklava iz Koske, doner kebab sa Sultanahmeta, turski čaj na Üsküdaru… Šta još čovjeku treba u ove zimske i (ovisi iz kojeg dijela BiH dolazite) maglovite dane. Turističku posjetu Istanbulu, delegacija iz Sarajeva iskoristila je i da posjeti jednog poznatog nogometnog stručnjaka.
Turskog trenera Fatiha Terima “izmislila” je Radna grupa, kao još jednog potencijalnog kandidata za selektora BiH. “Imperator” iza koga su neuspješne kvalifikacije sa Turskom, uzeo je odmor čekajući da se oklizne Igor Tudor i da opet preuzme svoj Galatasaray. U međuvremenu mu se najavio prijatelj i saigrač Tarik Hodžić, koji mu je doveo pregovarače Seada Kajtaza i Zvjezdana Misimovića, pišu Sportske.ba.
Nakon sastanka, fine poruke, logično bez ikakvog dogovora i s neizbježnim, i za ovu priliku idealnim, “čućemo se još”. Terim je daleko od BiH. U brojkama je to oko dva miliona eura, što je iznos ispod kojeg neće napustiti Istanbul.
Njegova cijena je nedostižna za naš Savez koji se upušta u bespotrebne akcije i izvodi vratolomije bez ikakve potrebe i bez nekog smisla. Još jedan protračen sastanak. Opet uzalud potrošen novac za avionske karte, hotel o nezasluženo zarađene dnevnice Kajtaza i Misimovića. Sudbina reprezentacije tako je, nažalost, pala u ruke ovog dvojca. Bajević je tu samo ikebana, a Ivica Osim je tu samo da pojača dojam kod javnosti da ova ekipa zna šta radi. Premda je svima jasno da nemaju pojma, ali izgleda to malo koga briga.
Nogometni savez BiH i ovoga puta, baš kao i prethodnog i onog prije njega, poigrava se sa jednim ozbiljnim poslom kakav bi trebao biti izbor selektora. Raspon kandidata je toliko širok, da se pitamo na osnovu kakvih kriterija razni treneri konkurišu za selektora. Od Kodre, Antića, Vermezovića i Štimca, preko Osima, Muslina, Nalića, Prosinečkog, Stanojevića, do Okuke, Seedrorfa i Terima.
Da li mi imamo strategiju, da li znamo kakvog selektora želimo? Šta ćemo tražiti od njega i kakve ciljeve ćemo pred njega postaviti? Hoćemo li mu nakon prvog poraza tražiti mane ili ćemo ga pustiti da radi na duže staze? Znamo li da li nam treba trener koji će uvoditi mlađe igrače, koji će forsirati nogometaše iz Premijer lige, ili ćemo se osloniti na stare snage, gledajući hoće li dijaspora ponuditi nekog novog.
Na ova pitanja u Savezu niko nema odgovor. Šuti Darko Ljubojević, šuti Munir Talović, zanijemili su treneri, tek poneki se oglasi i kaže svoj stav, kao npr. Mirza Varešanović. Na osnovu svega što se događalo nakon potvrde da Mehmed Baždarević neće ostati na klupi, dojam je da mi nemamo nikakav plan i program. Nemamo strategiju i ne znamo kakvog selektora želimo i koji cilj pred njega postavljamo. Zato se ne trebamo čuditi što nam je forma reprezentacije nakon Brazila u silaznoj putanji.
