Kiša je napokon pala i donekle pomogla komunalcima u čišćenju grada. Konačno se i onaj „gore“ smilovao našim tromim „higijeničarima“ grada koji odvoz smetlja redovno fakturišu svaki mjesec. Za uzvrat građani nemaju baš mnogo. Jer grad je zaista prljav!!
Nije trebalo otići ni par stotina kilometara od Tuzle da biste shvatili koliko na ulicama i parkovima našeg grada ima prljavštine. Boga pitaj otkada. I pitate kako drugi mogu imati sređene gradove a mi ne? Dodamo li i nesavjesne građane, koji svugdje bacaju otpatke, slika je grozna. Nekad bi i mogla naći opravdanje za njih, jer kanti za otpatke nigdje ni za lijeka…
Nedavno sam srela poznanika koji mi priča: Navodno sreo je našeg gradonačelnika i baš mu je naletio, onako pet do dvanaest, jer je već duže vrijeme u ruci nosio zgužvanu praznu kutiju od cigareta. S obzirom da živi u inostranstvu bilo mu je nepojmljivo da je baci nasred trotoara. Zna da je to i kažnjivo. Tražio je korpu za otpatke – nije je mogao naći. Kao ni javni WC. Zato je susret sa gradonačelnikom godio, tek da mu laganini, saspe u lice kako Tuzlu ne može nazvati gradom jer nema elementarnih uslova za higijenu grada. Mogla sam samo zamišljati kakve je face „slagao“naš prvi čovjek Tuzle, jer je on ne samo da ne podnosi kritiku, nego je ubijeđen da u gradu sve fercera ne može biti bolje.
Nejse, da ne fercera kako bi trebalo vidljivo je na svakom koraku. Prljavi trotoari, uz to puni raznih mrlja, često i oni iscjedci od istresanih kontejnera u kojima su na milione bakterija, opalo lišće, opušci, papirići raznih boja, računi iz marketa zgužvani i nikome bitni…. I tako danima. Rano jutros pala je kiša. Konačno je oprala našu nemar i sramotu s ulica.
Kad bolje razmislite ne vrijede puno ni oni ulični čistači koji hodaju sa kantama na točkiće s brezovom metlom u ruci. Čuj, brezova metla. U eri novih tehnički rješenja i mini čistača koji rade i na guranje (jer važno je štedjeti energiju, osim čovjeka) mi imamo brezove metle i radnike ne baš poletne da čiste. A i kako bi vrućine su, bolje je sjediti ispod drveta s pivom u ruci u svoj toj silnoj prljavštini.
Baš zakeram; smeta mi sva ta prljavština. Iskreno smeta. I ne samo meni. Ubijeđena sam svim Tuzlacima koji pamte i bolje dane ovog grada. Grad ne čine građevine, fontane, jezera, grad čine i ljudi koji su zaslužili da ih njihovi komunalci i gradska vlast počaste jednim dobrim pranjem ulica i trotoara. Istina novi izbori su tek sljedeće godine, ali za promjenu mogli bi baš i ne čekati kišu kao ovu danas, nego šmrkove u ruke i očistite grad. Barem sada ima vode u gradu. Ima i Fabrika vode, imamo i tehničku tehnološku vodu. Sve imamo, ali nemamo domaćina u gradu. Više on voli da bistri „visoku“ politiku i čuva nas od neprijatelja svih fela, nego da razmišlja o higijeni grada. Ima on savjetnike i službe za to. Samo ih neko treba podsjetiti. Ko će ako neće prvi među prvima. I treba uložitu u to. Naravno ukoliko mu pretekne nešto od silnih rata kredita koje mora plaćati svaki mjesec iz budžeta za svoja graditeljska djela po gradu. Ipak i to treba održavati.
Bilo sa građevinama ili ne, sa fontanama, spomnicima i čime sve ne, grad čine i ove „sitne“ stvari, poput čistih ulica. Izvini gradonačelnice, ali grad ti je prljav, vonja na svakom koraku. Operi ga!!
Piše: Biljana S.Tomić
