Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je krajem prošle sedmice optužnicu protiv bračnog para Bunar i još 13 osoba zbog trgovine drogama. Objavljena je i optužnica u kojoj su navedeni detalji kako je ova grupa pod vodstvom Edisa i Nerme Bunar nabavljala i prodavala drogu.
Sabahudin Žigović je osuđivan 10 puta i to u Baru, Sarajevu, Kiseljaku i Goraždu na ukupno sedam godina i šest mjeseci zatvora od 2009 do 2018. godine te na novčane kazne. Osuđivan je zbog krivičnih djela teške krađe, protiv sigurnosti javnog saobraćaja, nanošenja teških tjelesnih povreda, prodaje droge, utaje i korištenja oružja u krađama.
Esmera Sinanović je osuđivana tri puta u 2018. godini, jednom na pet mjeseci zatvora i novčane kazne zbog krađa. Almedin Talović je osuđivan dva puta 2018. godine na ukupno osam mjeseci zatvora zbog prodaje droge, dok je Emir Curić osuđivan tri puta na ukupno dvije godine zatvora zbog posjedovanja oružja, prodaje droga i razbojništva. Jedna od kazni zatvora mu je zamijenjena za 32 dana rada za opće dobro.
Rekorder po broju presuda je Jasmin Rustemović koji je osuđen 12 puta na sudovima u Tuzli, Sokocu, Travniku, Sarajevu i Visokom u periodu od 2015. do 2018. godine na ukupno šest godina zatvora za krađe i organizovanje nedozvoljenih igara na sreću.
Ostali optuženi ranije nisu osuđivani.
“Firma” Bunar je poslovala piramidalno. Na čelu su bili Edis i Nerma koji su radili s Edisovom majkom Belkom. Edis je nabavljao drogu, a onda su njih troje skupa u nekoliko stanova na Alipašinom Polju prepakivali drogu i pripremali za prodaju te prodavali.
Bračni par Bunar angažovao je Esmeru Sinanović i Sabahudina Žigovića koji su uzimali drogu od njih i prodavali je za njih. Dobili su i mobitel putem kojeg su se dogovarali u vezi s prodajom, primali narudžbe i dogovarali detalje predaje droge. Za prodaju na području Kantona Sarajevo koristili su Golf.
Nakon što su se mušterije žalile da Esmera i Sabahudin kasne s isporukama droge heorina i na kvalitet droge, porodica Bunar je angažovala Almedina Taćija, Emira Curića i Jasmina Rustemovića. Taći je prodavao drogu u svom stanu ili je isporučivao Golfom, dok su Curić i Rustemović prodavali rogu na raznim lokacijama ili su prosljeđivali mušterije na adresu gdje stanuju Bunari.
Taći je “zaposlio” Adisa Palduma kojeg je zaduživao opojnom drogom heroin i kanabis. Prodaju je dogovarao putem mobitela i društvenih mreža.
Kako bi pratili kretanje mušterija, ali i policijskih službenika, Edis je neovlašteno i bez dozvole ostalih stanara instalirao videonadzor na ulaz, putem kojeg je pratio kretanje svih osoba koje dolaze na njihovu adresu. Također, upozoravali su svoje “uposlenike” kada se policija kretala u blizini.
Drogu je od Bunara kontinuirano zaduživao i Eldar Spahić. Prema navodima optužnice, čuvao je u svom stanu gdje je prepakivao i prodavao u ugostiteljskom objektu na području općine Centar te na Alipašinom Polju. Drogu je “rasturao” i unajmljenim vozilom Chevrolet. Nakon određenog vremena Spahić je angažovao Dženana Šačića i Adija Mekića. Šačić je svojim vozilom Renault Megan prevozio drogu i Spahića na adrese dogovorene s konzumentima, a Mekić je Hyundaijem prevozio Spahića i drogu.
Edin Žigović je prodavao opojnu drogu za svog brata Sabahudina. Enes Gilić je opojnu drogu speed i kanabis, koju bi zadužio od Spahića, stavljao u promet konzumentima na području Kantona Sarajevo, a Minja Bajagić je opojnu drogu radi dalje prodaje konzumentima na području Grada Sarajeva zaduživao direktno od Edisa te od Spahića.
“Pali” su jer su prodaju obavljali putem telefona te zahvaljujući mušterijama kod kojih je policija pronalazila drogu. Također, policija je presretala i pretresala nekoliko članova ove grupe te je i kod njih pronašla drogu. Kod Edisa i Sabahudina su pronađeni oružje i municija.
