Rođena Prijedorčanka Edina Bilajac u posljednjim danima postala je uzor i učinila ponosnima mnoge – od Bosne i Hercegovine do Finske. Kako?
Našu Bosanku je Sindikat medicinskih radnika Finske proglasio najboljom u svojoj struci, odnosno, najboljom medicinskom sestrom.
No, otkuda Edina Bilajac iz Prijedora u Finskoj? Svoju životnu priču ispričala je za Radiosarajevo.ba.
“Rođena sam u Rizvanovićima kod Prijedora. Tu sam provela najbolji dio svog života, ali sve do 1992. godine. Ratne strahote nisu zaobišle ni mene ni moju porodicu, te smo, kao i većina nesrpskog stanovništva u Prijedoru, protjerani. Svoje utočište sam pronašla u Finskoj, i ostala do danas”, govori nam na početku razgovora Edina.
Među desetinama kandidata, Edina Bilajac proglašena je najboljom jednoglasno, a ističe, da se pored ovog posla, posljednjih deset godina radi kao prevoditeljica/tumač za bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski jezik.
“Moji rahmetli roditelji su me od malih nogu učili poštenju, ali i da je bitnije da pomognem nemoćnim, a ne da mislim na kupovinu i uživanje. Ponekad, meni kao mladoj to je bilo teško prihvatiti. Kasnije sam shvatila da me pomoći drugima čini sretnijom. Moja najveća vodilja i ono što me inspiriše jeste činjenica da mogu pomoći drugima, jer tužno je biti u položaju da ste ovisni o nečijoj pomoći ili o nekome. Ne treba ni govoriti koliko to stanje djeluje na razvoj čovjeka kao osobe.
Sloboda i mogućnost izbora da radimo ono što volimo je prednost vremena u kome živimo. Moja snaga se nalazi u mojoj užoj i široj porodici. Bez obzira na to što su rođaci ‘razbacani’ kao većina naših ljudi po svijetu, mi se redovno čujemo i sastajemo”, priča nam Bilajac.
Edinu smo upitali i nedostaje li joj BiH?
“Meni nedostaje moja mahala svaki dan, moji dragi prijatelji iz Prijedora koji svim silama nastoje da nas ne pregazi zaborav vremena. Tu iskrenu ljubav i naša djeca koja nikada nisu živjela u Bosni svako ljeto osjete. Nedostaje mi miris zraka, priroda i bosanski gradovi. Redovno idem izvan sezone da slušam materinji jezik. Volim naš smisao za izaberemo posebne riječi za date situacije.
Putem svog bloga uspjela sam upoznati mnogo dragih ljudi i istomišljenika, te proširiti svoje vidike na život u BiH i suosjećati se s teškim, ali i lijepim situacijama. Jako mi je teško kad odem u svoj rodni grad i vidim u šta se pretvorio”, sjetno nam priča Bilajac.
Iako živi više od dvije decenije u Finskoj, kaže da je njena ljubav prema BiH ogromna, i ne prestaje, već postaje “zrelija”.
“U praksi to znači da je sasvim uredu da volim i Finsku kao svoju drugu domovinu. Od viška glava ne boli, što bi rekao naš narod”, kaže Bilajac.
Mnogim bh. stanovnicima je san otići van granica – a, šta kaže Prijedorčanka, je li “tamo” zaista bolje?
“Treba poći od toga šta je za koga bolje. To je subjektivna stvar. Neko ne bi zamijenio pogled sa svog balkona ili recimo, glas ezana za sva bogatstva svijeta. Nažalost, naša zemlja kao ni zemlje u regionu ne može mnogo pružiti običnom čovjeku. Mnogim našim građanima ugrožena su ljudska prava, a da oni više nisu ni svjesni toga.
Ako želite da vam djeca pohađaju ‘dobru’ školu, da se osjećate ravnopravnim bez obzira na vjersku, rasnu, etničku, socijalno-društvenu pripadnost ili seksualno opredjeljenje, ako želite da kada vam u životu krene loše, da znate da će vam zdravstveno-socijalni sistem pomoći, onda neka država, nažalost, jeste bolja. Cijena za ovo je visoka porezna stopa”, priča nam iz svog iskustva Edina Bilajac.
Kaže da često obrazovani ljudi iz BiH nisu spremni da mijenjaju struku, a ni stav.
“Ovdje se cijeni znanje, a ne kako ste obučeni. Ovdje možete biti direktor ili doktor nauka ali od vas se očekuje da ste spremni i čistiti svoj ured ako to bude trebalo”, zaključuje Edina Bilajac, Prijedorčanka, najbolja medicinska sestra u Finskoj.
