Neočekivana posjeta jednoj od brojnih masonskih loža Sjeverne Amerike, možda ovdje posluži kao opis i Velike lože Bosne i Hercegovine, s obzirom da ova domaća nije baš otvorena za posjetit ‘onako,’ za sada. Masonska loža gradića Edmondsa, pruža nedovoljno jasne, ali zanimljive detalje o djelovanju masonerije…
Ovdje se radi o jednoj od onih tema u kojima nije baš jednostavno biti objektivan, a istovremeno, ni subjektivan. Jedna od onih, uslovno rečeno, kontroverznih tema, a i to zavisi od nečije informiranosti, skupa sa mogućim predrasudama. Naime, govorimo o masonima, masoneriji ili kako to ide pod domaćim nazivom – slobodnim zidarima. Odmah se trebamo ograditi od komercijalnog i popularnog “Da Vinčijevog Koda” i autora knjige Dana Browna, jer nije riječ o senzacionalizmu. Također, nije riječ ni o klasičnim teorijama zavjere koje se često vezuju uz ove pojmove. Zašto sad govorimo o masonima?
Povoda ima više, a za ovu priliku pozabavićemo se samo sa dva. Jedan od njih je naša nedavna posjeta jednoj aktivnoj masonskoj loži, i to daleko od BiH. Bilo je to u američkom gradiću Edmondsu, koji se nalazi pokraj Seattlea (Washington, SAD). Drugi se odnosi na rad legalne i službene masonske lože za BiH, kojom su se neki domaći mediji već bavili.
Ulaz u ložu Edmondsa
Posjeta Edmondsu je imala sasvim drugačije povode u odnosu na samu funkciju tamošnje masonske lože. Naime, s obzirom da u SAD masonerija baš i nije neka tajna, lože onda djeluju otvoreno i javno. Na primjer, loža u Edmondsu ponekad iznajmljuje svoju veliku ulaznu salu za poslovne sastanke drugih firmi, organizacija, udruženja, pa i onih što nemaju (barem ne vidljivu) vezu sa masonerijom. Tako da je ova posjeta bila uglavnom neplanirana, jer se odigrala preko jedne konferencije, povodima koji nisu vezani za masone, makar ne direktno. Iako donekle neočekivana posjeta loži, bilo je mogućnosti da se istraži nešto više iznutra, pored same javne sale. Postoje prostorije koje nisu uvijek za javnost. Velika sala za javne sastanke nema posebnih vizuelnih obilježja po kojima je masonerija poznata, čak ni slika na zidovima.
Predvorje masonske lože
Prolaskom kroz vrata iz javne sale, može se ući u prostoriju koja nalikuje nekoj kancelariji. Dosta je manja, i za razliku od sale prepuna je uramljenih fotografija na zidovima, te ormara, polica za knjige, stilskog namještaja, šarenih tepiha, i jednog od najpoznatijih masonskih simbola – šestara i uglomjera koji su svojim krajevima ukršteni, uz slovo – G u sredini. Taj simbol se nalazi na više mjesta. Na koricama knjiga, u formi tapiserije na zidu, rezbarije u namještaju, slikama, časopisima. Ono što skoro da nedostaje, u odnosu na ovaj poznati masonski simbol, jeste trokut ili barem slika piramide, skupa sa takozvanim svevidećim okom. Takve grafike se nalaze na američkom dolaru, a prikazane su i u mnogo dokumentaraca koji se bave ovom tematikom, te brojnim knjigama. Oko je navodno “posuđeno” od staroegipatskog božanstva Horusa, prema jednom od tumačenja masonske mistike. U ovoj, masonskoj loži Edmondsa simbol ‘svevidećeg oka’ se nalazi samo na jednoj staroj uokvirenoj slici. Prema najfrekventnijem tumačenju, šestar i mjerač oštrine ugla od 90 stepeni, navodno treba da asocira na “savršene” građevinske proporcije drevnog Solomonovog hrama.
Na vrhu starinskoga drvenog časovnika, nalazi se plišana lutka popularnog dječijeg lika Vinija Pua (Winnie-the-Pooh). Pošto nije bilo nikoga prisutnog da objasni ovaj, za posjetitelja zbunjujući detalj, ostaje da se nagađa. Za sada su u primjeni dvije teorije. Navodno je Alan Alexander Milne, britanski autor dječijih priča, kao i autor Vinija Pua, bio pripadnik neke od masonskih loža. Prema drugoj, također slaboj pretpostavci, Walt Disney koji je ekranizirao ovog čuvenog dječijeg medu, također je bio mason, a po nekim pisanim dokumentima, navodno i iluminat. Ali ništa od toga ne pojašnjava simbolizam, jer onda bi se mogli pitati zašto nema drugih Disneyevih likova u prostoriji.
Brojne fotografije na zidovima, a ima ih na desetke, crno bijele kao i one u bojama, prikazuju nekadašnje poznate članove ove konkretne lože, gdje se nalazi pokoji bivši gradonačelnik Edmondsa i Seattlea. Među njima dominiraju bijelci, uz ponekog Azijata. Također, nema nijedne slike ženskog lika koja bi stajala uz spomenute muške. Ima samo jedna slika žene, ali odvojeno, na zasebnom zidu prostorije, uz nejasan potpis o kome se radi.
U jednoj omanjoj vitrini, uz koju stoji američka državna zastava, nalazi se crveni fes sa neuobičajeno dugom crnom kićankom, i sa izvezenim polumjesecom na sredini, uz koji se nalazi prikaz orijentalne povijene sablje.Te fesove često nose takozvani “shrineri.” Oni predstavljaju posebno nejasan ogranak masonerije. Poznati su po tome što se kao odrasli, često i stariji ljudi, voze kroz neko naselje u malim dječijim automobilima na pedale, ili na struju. Tada nose ovakve fesove na glavama, ponekad sa nekom nedefinisanom izvezenom riječju na engleskom jeziku, koja bi stajala uz spomenuti polumjesec i sablju. Na momente takav dizajn malo podsjeća, ali samo podsjeća, na stare oznake Handžar divizije iz BiH. Očigledno su “the shriners” aktivni i pri ovoj loži.
Za ovu posjetu je možda najzanimljivija stalaža i vitrina sa knjigama. U njoj se nalaze vidno stare knjige i časopisi, koji su donekle i pohabani od starosti. Pored ostalih, među njima je enciklopedija masonerije, zatim nešto kao “udžbenik” Mormonske crkve, potom stara Biblija, uz zasebne studije Starog i Novog Zavjeta. Odmah pored njih se nalaze dva različita izdanja Kur'ana iz 19-og stoljeća, odnosno prijevodi kur'anskog značenja na engleski jezik.
Dva stara američka prijevoda Kur'ana, u biblioteci masonske lože (gore) / Kopija Kur'ana Thomasa Jeffersona u stalaži masonerije (dole)Masoni se jesu bavili izučavanjem svjetskih religija, pokreta i kultova, to nije tajna. Ne zna se baš tačno zbog čega. Oni sami, u bilo kojoj loži, ostaju zagonetni kada je riječ o njihovom odnosu prema religiji ili vjeri. U prošlosti su često znali poslati nepotpisane dopise u javnost, gdje bi neko od njih naglašavao kako njihov pokret nije zamjena za vjeru ili religiju, te kako njihovi članovi ulaskom u članstvo lože mogu zadržati svoja dotadašnja vjerovanja, tradicije i dogme. Istovremeno, u nekim ložama, računajući i onu u BiH, navodno ne primaju ateiste u svoje redove. Sa takvim izjavama bi povremeno izlazili u javnost zato što ih unutar nekih država i gradova pojedinci (ili grupe) prozivaju za okultizam ili čak i za satanizam. Glavni uzroci takvih navoda dolaze od njihove tradicionalne tajnovitosti, zatim neobičnih rituala kojima se oni sami bave u svojim redovima, te razni vizuelni simboli. Iako moderni masoni za sebe kažu da nisu ni politički pokret, poznato je da su pored brojnih naučnika, vojskovođa, umjetnika, sportista, filoZofa, u svom članstvu imali mnoge političare. Iz dalje prošlosti spomenimo samo prvog američkog predsjednika Georga Washingtona, a iz novije prošlosti bio je to bivši francuski predsjednik, usput i preminuli, Francois Mitterrand.
Jedan od spomenutih prijevoda značenja Kur'ana, u knjižnoj kolekciji ove masonske lože, na koricama nosi naslov ‘The Koran,’ što je zastarjeli način anglosaksonskog spelovanja za ovu riječ, prije današnjeg – “Quran” na engleskom. Odmah do njega je druga knjiga na kojoj piše – “Koran of Mohammed.” Ta druga knjiga može asocirati na stare predodžbe nekih Zapadnjaka, posebno orijentalista među njima, o tome kako je ‘Mohammed’ po njihovom ubjeđenju autor Kur'ana. Možda je zbog toga uz nju i druga knjiga, na kojoj piše samo Koran. Ovaj drugi prijevod potpisuje izvjesni George Sale, i sa unutrašnje strane korica piše da je prevedeno direktno s arapskog originala. Sale je ovaj prijevod objavio 1734 godine. Za njega samog se smatra da je bio stručnjak za orijentalne jezike, te da je neko vrijeme živio u arapskim krajevima, ali nema dovoljno pouzdanih podataka o tome.
Ono što je zanimljivo, i što je navodno potvrđeno, jeste da je treći predsjednik SAD, Thomas Jefferson, 1803. godine naručio za potrebe svog kabineta baš ovu verziju prijevoda značenja Kur'ana, skupa sa još jednom drugom, nepoznatog autora iz Engleske. Iz novijeg vremena, znamo da je prvi musliman među američkim kongresmenima, Keith Ellison iz Minesote, 2007. godine položio zakletvu u američkom kongresu, upravo na ovoj Saleovoj i Jeffersonovoj verziji prevedenog Kur'anskog značenja. Bilo je to na Ellisonov zahtjev. Da li su Jefferson i George Sale bili pripadnici neke od masonskih loža svog vremena, teško je pouzdano reći, a ima indicija da su mogli biti. Tako da ostaje donekle nejasno zašto se ove knjige danas nalaze u stalaži masonske lože Edmondsa.
Druga vrata kojima se izlazi iz ove prostorije, vode u nešto manju salu od one prethodne, sa ugašenim svjetlima, i dosta drugačiju od one već opisane. Ovo je ceremonijalna sala.
Usljed otežane mogućnosti pronalaska prekidača za svjetlo, napravljene fotografije u toj sali nisu baš solidno ispale, ali je ipak jasno kako se radi o prostoru za masonske ceremonije.
U mnogim dokumentarcima i slikama se može dobiti potvrda za to, jer su zaista sve slične. Pod je prekriven crno-bijelim kvadratnim pločama, koje bi trebalo da označavaju kombinaciju mraka i svjetla u životu, odnosno dana i noći. Na sredini je nešto nalik na drveni oltar preko kojeg se valjda iniciraju novi članovi, ili neki stari članovi ritualno uzdižu na neki više stepen, pošto je poznato da u masoneriji postoji hijerarhija koja se izražava u različitim brojčanim stepenima. Svuda po rubovima sale su sjedišta. Na podu je tepih i veliki, već opisani simbol sa šestarom. Nije cijeli pod pokriven tako da se vide ta crno bijela polja, nalik na šahovska. Uz svaki zid je po jedno sjedište malo više izdignuto u odnosu na ostala. Pretpostavka je da tu sjede starješine odnosno “veliki majstori” lože, ili “veliki meštri”, kako se to češće kaže u balkanskim krajevima. Pored izlaza i ulaza u ovaj prostor, nalaze se dva stuba stilizirana po starogrčki ili rimski.Na vrhu oba stuba se nalazi po jedan globus. Desni je običan, sa kartom svijeta, kontinentima i okeanima, dok je lijevi sav crn odnosno mračan. I ovaj simbolizam se može tumačiti na više načina. Također je neobično što se na rezbarenom namještaju mogu vidjeti razdvojeni šestar ili uglomjer. Ponegdje bi stajala ili samo jedna ili druga oznaka, ne skupa kao inače. Dosta ovih stvari iz opisa predstavljaju standard u dekoraciji unutrašnjosti većine masonskih loža širom svijeta, barem prema dostupnim podacima kroz dokumentarne filmove, fotografije i pojedina svjedočenja samih masona.
Pošto ozvaničena bh. loža još uvijek krije svoje prostorije, dok se ne otkrije za javnost, ovaj opis možda zadovolji znatiželju potencijalno zainteresiranih. Stare fasade zgrada po Sarajevu, odaju njihov simbolizam i dugo prisustvo u BiH.
Inače, ova edmondska loža se smatra lokalnim spomenikom prošlosti. Zgrada je otvorena 1909. godine za potrebe opere. Masoni su zgradu kupili 1944. godine, a formalno je preradili u masonski hram 01.04.1950. godine. Prije toga, korištena je još i kao kino dvorana, pa dvorana za bankete, plesanje i za Nešto poput oltara i govornice, u ceremonijalnoj masonskoj sali (gore) / Uglomjer predstavljen odvojeno od šestara, na postolju uz klupu za klečanje (dole)okupljanje baseball sudija.
Vizuelni simbol trokuta i uglomjera, sa visećim čekićem za kucanje pri ulasku na masonku ceremoniju
Postolje za velikog meštra
Poznati vizuelni simbol na grbu u vitrini lože
U ceremonijalnu salu se ulazi sa kodnim načinom kucanja na vrata
Upozorenje protiv hrane i pića u masonskoj loži
VISOKORANGIRANI ANONIMUSI. Prethodne, 2015. godine, masonska loža pod službenim nazivom – Velika loža Bosne i Hercegovine, obilježila je svoju desetogodišnjicu djelovanja. To se odnosi na ložu koja kao takva predstavlja bh. masone na međunarodnom planu. Nešto manje od decenije, ova loža ima i svoju web stranicu, sa mogućnošću kontaktiranja nekog od bezimenih članova, ali bez garancije da će biti odgovoreno na svaki mail.
Masonerija u BiH prvi put otvoreno stiže sa Austrougarskom imperijom, mada ima navoda o tome da su neformalno djelovali i prije toga, ali ne javno. Austrougarski period je označio izgradnju mnoštva novih i masivnih stambenih blokova po mnogim bh. gradovima.
Praktično svako može primijetiti zanimljive kipove, trokutove, male obeliske, heksagrame, šestare, neobične kamene statue, po starim sarajevskim, tuzlanskim, travničkim, banjolučkim i mostarskim zgradama, samo treba pažljivo osmotriti fasade i potkrovlja sa ulice. Velika loža BiH je kao slobodnozidarsko udruženje, zakonski registrirano, sa svojim statutom i odobrenim ciljevima djelovanja, mada se o tim ciljevima baš i ne govori u javnosti. Masoni u BiH, ali i drugdje, naglašavaju kako oni poštuju religiju koja je dominantna u onoj državi u kojoj djeluju. Zbog specifičnosti BiH po tom pitanju, članovi ovdašnje lože na svojim sastancima, kako sami kažu, drže otvorene knjige Biblije, Kur’ana i Talmuda. Potonja se naravno odnosi na jevrejske spise, ali je zanimljivo da to u slučaju bh. masonerije nije Tora, nego Talmud, koji se često koristi kao sekundarna `sveta knjiga` u judaizmu, odnosno knjiga mudrosti, dok se Tora najčešće smatra primarnom. Talmud je inače popularniji kod osoba koje se “bave” jevrejskom mistikom – Kabalom. Što se tiče imena članova u domaćoj masoneriji, i to je u domenu špekulacija. Prije nekoliko godina, sarajevski magazin Start BiH je objavio detaljnu priču o bh. masoneriji. Autor je bio rahmetli Ekrem Tinjak, novinar koji je među prvima imao priliku da uživo razgovara sa par članova bh. lože, iako sve bilo uslovljeno da se ne objave ni njihove slike ni imena. Ubrzo nakon tog članka, neka su imena objavljena u drugim medijima.
U jednoj od rijetkih elektronskih prepiski sa Velikom ložom BiH, rečeno nam je da su njeni članovi nezadovoljni kada ih pojedini mediji predstavljaju previše zagonetno, iako oni sami svojom čestom tajnovitošću doprinose tome, što određeni novinarski krugovi opet pretjerano mistificiraju. Mada rijetko, domaći masoni su skloni i javnim reakcijama na navodne dezinformacije o sebi. Zato su prije par godina izdali saopštenje za javnost koje glasi:
– Istina je da učestvujemo na radovima drugih Velikih loža, u drugim zemljama, ali ne i na radovima nepriznatih “divljih” loža kao što su Velika nacionalna loža Srbije, sa kojima nikada nismo bili u kontaktu. U Srbiji postoji samo jedna Velika loža koja je priznata od strane VLBiH, a to je “Regularna velika loža Srbije”. Da bi neka loža bila regularna, te da bi radila po pravilima i tradiciji potrebno je da bude priznata od većine priznatih svjetskih regularnih velikih loža, kao što su Velika loža Austrije, Ujedinjena velika loža Njemačke, UGLA itd. Na web stranicama velikih svjetskih regularnih loža može se vidjeti da su one priznale Veliku ložu BiH, a mogu se pronaći i ostale regularne velike lože iz regiona.
Ovo je bilo njihovo reagiranje na konfuziju oko djelovanja više loža u BiH, ali i okolo, pa se od ove “zvanične” odnosno priznate lože očekivalo da se izjasni o nekoliko drugih.
DA LI JE TITO BIO MASON? Postoje teško provjerljivi podaci, da ne kažemo glasine, kako su sve lože unutar bivše Jugoslavije navodno podređene glavnoj masonskoj loži Srbije.
Ovako glasi prošlogodišnje saopštenje priznate (šta god to značilo) lože Srbije na temu desetogodišnjice obnove bh. lože: “Zamenik Velikog Majstora RVLS, Brat L.R. boravio je od 24. do 26. aprila ove godine u Sarajevu, na obeležavanju desetogodišnjice osnivanja Velike Lože Bosne i Hercegovine. Svečanom radu, koji je održan 25. aprila, prisustvovao je veliki broj gostiju, a posebna čast ukazana je predstavnicima Velike Lože Austrije, koja je unela svetlo u Veliku Ložu Bosne i Hercegovine, kao i predstavnicima Velike Lože Slovenije, koji su, takođe, u velikoj meri pomogli osnivanju VL BiH.
Zamenik VM RVLS, Brat L.R. je svoj prisutnoj braći preneo pozdrave iz RVLS i obavio brojne razgovore sa predstavnicima Velikih Loža koje su prisustvovale ovom skupu. Ovom prilikom dodatno su učvršćeni izuzetni odnosi između RVLS i VL BiH, pri čemu je dogovorena poseta delegacije VL BiH predstojećoj Evropskoj Konferenciji Velikih Majstora, koja će se održati 06. juna u Beogradu”.
Popularna teorija o tome da je navodno Josip Broz Tito bio mason, od strane domaće masonerije današnjice nije ni potvrđena niti negirana. Samo su, u svojim rijetkim potrebama odgovaranja na pitanja iz elektronske pošte, bh. masoni rekli da u bivšoj Jugoslaviji nisu smjeli djelovati javno, jer se ne osjećaju lagodno u društvima sa bilo kakvim diktaturama.
Izvor: doznajemo.com/Amir Telibećirović
