Sutra su penzioneri u Federaciji BiH, sa aprilskim penzijama trebali dobiti neznatno uvećane iznose, sa razlikom za prvo tromjesečje, ali je uobičajenom zakulisnom saradnjom Fonda PIO/MIO i Vlade to, jer novi „korona zakon“ – koji još nije stupio na snagu – taj „luksuz“ ukinuo, iako se po važećem Zakonu o PIO/MIO 15. aprila moralo izvršiti usklađivanje i iako para za to ima.
TRADICIONALNO BEZDUŠAN I AMORALAN
odnos vlasti i njihovog dokazanog partnera Fonda PIO/MIO prema više od 400.000 penzionera u Federaciji BiH, koji se ne libi i kršenja zakona, morao je, prije ili kasnije, doći do punog izražaja i u okrilju pandemije korone. Bilo je samo pitanje kada, s kojim izgovorom i na koji mutni način će se to desiti. Ispada da je nedavna tvrdnja federalnog premijera Fadila Novalića da se to neće dogoditi i da će sadaka-usklađivanje penzija biti izvršeno onako kako propisi predviđaju, bilo „obećanje ludom radovanje“. Kada je prošle sedmice u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta na sumnjjiv način usvojen rogobatno naslovljen Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica izazvanih pandemijom koronavirusa, skraćeno „korona zakon“, bilo je jasno ne samo to, već i da je riječ o jedva dočekanom povodu za novu pljačku penzionera u Federaciji.
Dobar izgovor para vrijedi – kaže narodna izreka. Loš izgovor, a jedino to umiju vlasti i činovnici iz Fonda PIO/MIO, ne samo da je daleko do toga, već i od zdrave pameti. A da se i ne govori koliko vrijeđa i ponižava one koji jedva sastavljaju kraj s krajem i koji su crkavicu od minimalnog sadaka-povećanja ipak zaslužili i zaradili. Pri tome, nameće se logično pitanje: razmišljaju li oni koji donose ovako sramne odluke o tome da imaju u porodici nekog penzionera i, posebno, da će jednog dana i oni sami dočekati penziju, pa doći u poziciju onih koji su gurnuti na socijalno društveno dno?
PRIČA, DAKLE, IDE U KRUG
i samo se ponavlja sa novim „biserima“. Premijer Novalić i njegova desna sjenka, ministrica finansija Jelka Miličević, kad god se u ove korona-dane pojave na televiziji, izazivaju u javnosti bojazan od toga šta će lupiti, kako se izblamirati i koliko i čime nas unazaditi. Kad je o penzijama riječ, onda su tu neupitni šampioni. Odredba „korona zakona“, koji će na snagu stupiti tek ako ga danas usvoji i Dom naroda Federalnog parlamenta, pa se još ne može primjenjivati, ima formulaciju koja je sama od sebe uvredljiva: „obaveza usklađivanja penzija, invalidnina, drugih socijalnih davanja i plaća se n e ć e vršti u 2020. godini“. To je toliko neumjesno i bešćutno, da je pitanje da li zakonodavac (Vlada i Parlament) misli da su penzioneri retardirani ili im nisu bili dovoljni dosad korišteni alati za urnisanje penzionera, pa su koronu jedva dočekali. Doduše, od Vlade koja je na vlastiti „korona zakon“, upućen u skupštinsku proceduru, imala četrnaest amandamana (?!) i od Parlamenta u kome sjede i oni koji doslovno spavaju na sjednicama – ništa bolje i ne treba očekivati.
Priča, međutim, ima i pozadinu. Ona je pokušaj objašnjenja, koji dodatno podebljava utisak o odnosu prema penzionerima kao prema umno poremećenim, a koji se može „čitati“ i kao da neko u Vladi i Fondu PIO/MIO želi da što više penzionera u što kraćem roku ode s ovog svijeta – samo da bi se uštedjelo. Jer, uskraćivanje povećanja penzija, izračunato je, godišnje znači uštedu od oko 50 miliona KM. Mnogo više od te cifre se spiska na nepotrebne stvari, koje u Vladi niko ne kontroliše, a svi mi plaćamo.
BEZUMNO JE I, OPET, UVREDLJIVO šuplje objašnjenje, koje kaže da – do 15. aprila, kada je trebalo izvršiti usklađivanje penzija sa rastom potrošačkih cijena i bruto društvenog proizvoda – iz Federalnog statističkog zavoda nisu stigli zvanični podaci. Ovo objašnjenje je korak dalje u ugrožavanju zdrave pameti i penzionerskog dostojanstva. Ispada kriv Zavod za statistiku, a ne onaj ko je u Fondu, uz signal iz Vlade, sve ovo zataškao i pokušao dovesti na teren korone, kao uzroka i ove svinjarije. U Fondu su, izgleda, prosto šokirani nemarom Zavoda za statistiku, a ne kažu zašto im nije palo na pamet da oni sami to zatraže. Ne kažu, jer su jedva dočekali izgovor za dodatnu pljačku penzionera.
U svemu ima još jedan problem: niko iz Saveza penzionera Federacije se u vezi s ovim nije oglasio, ne smeta im, pokrili se ušima i „ne mrdaju repom“. Znači li to da su i oni jataci ove Vladine otimačine? Ili da im je više stalo do toga šta o njima misli vlast nego članstvo Saveza? A možda su zaboravili 2014. godinu i tadašnju mućku – kada penzije četiri godine nisu uvećavane, a izgovor bila ona neviđena poplava?… Teško da ćemo ikada dobiti odgovore na ova i slična pitanja. Opljačkanim penzionerima jedino preostaje da pamte i „zahvale“ se onima koji su ih opet opljačkali. Na izborima u oktobru, recimo…
Piše: Zlatko Dukić
