Kanađanin Žan Belive je na svom 11 godina dugom putovanju prepješačio oko 75.500 kilometara i uništio 54 para obuće, a za to vrijeme doživio je svašta: prenoćio je u zatvoru u Južnoj Africi, stekao prijatelje među gangsterima iz Gvatemale, bio strašno usamljen i gotovo se gušio od toplote u Australiji.
“Imao sam krizu srednjih godina, i jednostavno sam morao da uradim nešto drugačije,” kaže Žan. “Prije bih dozvolio da me pojedu lavovi, nego da me pojede društvo.”
Evo kako je sve počelo. Jednog dana vraćajući se sa posla, Žan, koji je tada imao 45 godina, razmišljao je o tome koliko bi mu trebalo vremena da pješke ode do Njujorka. Onda je razradio svoj plan, i odlučio da posjeti šest različitih zemalja, putujući pješke.
Nakon devet mjeseci priprema za putovanje, u rancu je ponio samo osnovne stvari, 4.000 kanadskih dolara, i upustio se u avanturu.
Putovao je iz Montreala do Brazila, zatim Južena Aftike, Egipta, Maroka, po Evropi (Portugal, Španija, Francuska, Irska, Škotska, Engleska, Njemačka), Turskoj, Iranu, Indiji, Kini, Japanu, Tajvanu, Indoneziji, Australiji, a prepješačio je i šest pustinja.
Žan kaže da je, između ostalog, svojim pješačenjem želio da “promoviše mir i podigne svijest o nasilju na djecom širom svijeta,” pa je pokrenuo i svoj sajt gdje je pisao o problemima te vrste sa kojima se suočavao na svom putovanju.
“Sjeverni dio Australije bio je pravi izazov, temperature su bile do 45 stepeni Celzijusovih u oktobru, novembru i decembru. Bilo je strašno toplo, ali to je bilo divno iskustvo,” priča Žan.
Belive se oslanjao na dobrotu stranaca kako bi završio svoju avanturu. Morao je da se snalazi – ugostilo ga je 1.600 porodica, spavao je u crkvama, hramovima, školama, parkovima, šumi, a prenoćio je čak i u zatvoru, kao gost.
Ovaj Kanađanin kaže da je na putovanju dosta toga naučio, naročito što je svjedočio siromaštvu u Indiji i Africi, gdje ste srećni ako imate krov nad glavom. Dodaje i da je, na teži način, naučio da ne namiguje ljudima jer se u određenim kulturama to smatra pozivom na seks.
Iznenađujuće, Žan kaže da su ga gangsteri u Ekvadoru i Južnoj Africi štitili i podržali kada su čuli da svojim pješačenjem promoviše mir i skrene pažnju na nasilje nad djecom.
Belive priznaje da je njegovo putovanje privilegija jer su ga kao ambasadora mira srdačno dočekivali gdje god da je otišao.