Kao ključni predlagač, Vijeće ministara je od konstituisanja oba doma PSBiH do kraja marta ove godine predložilo ukupno 78 zakona, dok su zastupnici ili komisije predložili 64 zakonska prijedloga ili samo 14 zakona manje od Vijeća ministara.
Od ukupnog broja predloženih zakona, prema podacima Centra civilnih inicijativa, aktuelni saziv PSBiH do 31. marta ove godine usvojio je 41, a odbio 34 zakona. Isti broj zakona u istom periodu usvojio je i prošli saziv PSBiH (2010-2014 op.a.). U navedenom periodu odbijeno je 40 zakona, odnosno samo jedan manje u odnosu na broj usvojenih i sedam više u odnosu na broj odbijenih u aktuelnom sazivu.
“Kada je riječ o predlagačima zakona, može se zaključiti da veliki broj zakona predlažu zastupnici oba doma PSBiH, kao i komisije oba doma PSBiH te Predsjedništvo BiH koje je predlagač samo budžeta institucija BiH i međunarodnih obveza BiH, a taj broj je u pojedinim vremenskim intervalima skoro identičan broju predloženih zakona Vijeća ministara BiH, koje je, ili bi trebalo biti, ključni predlagač zakona”, kazao je Ivica Ćavar, projekt menadžer u CCI-ju.
“Ono što je ključni problem kada je riječ o ostvarenim rezultatima rada Parlamentarne skupštine BiH je mali broj usvojenih zakona, odnosno loša realizacija vlastitih planova zakonodavnih aktivnosti PSBiH te veliki broj odbijenih zakonskih prijedloga koji je u određenim vremenskim intervalima identičan broju usvojenih, a ponekad i veći”, navodi on.
Dodaje da je u svim segmentima rada PSBiH, a posebno na planu zakonodavnih aktivnosti, došlo do problema zbog nepostojanja stabilne parlamentarne većine. Iako je to primarna aktivnost zastupnika za koju su dobro plaćeni, loša realizacija zakona je očito najlošija karika u radu Parlamentarne skupštine BiH, kao i Vijeća ministara.
“U trenutnoj situaciji u BiH, kada državna vlast, prije svega Parlamentarna skupština i Vijeće ministara BiH, ne ostvaruju očekivane rezultate i kada ne pokazuju dovoljno spremnosti za potrebne kompromise, da ne govorimo o konsenzusu o važnim pitanjima za našu zemlju, a sve s ciljem stvaranja pozitivnog ambijenta za brži ekonomski razvoj, veće strane investicije, veće zapošljavanje, prije svega, u realnom sektoru, a ne u javnoj administraciji, intenzivniji nastavak izgradnje autoputa na koridoru 5C i drugih, magistralnih i regionalnih puteva i veće brige za mlade ljude, najveći gubitnici su, kao i obično, građani naše zemlje čija su očekivanja ponovo iznevjerena”, zaključuje Ćavar.
