Tuzlanska panonska jezera su iz više razloga jedinstvena ne samo na Balkanu. Ove godine bilježe jednu od najuspješnijih sezona u svom 21-godišnjem postojanju.
Piše Begzada Kilian, Deutsche Welle.
„Gledam Banat, Srem i Bačku s Fruške Gore, gledam tako, a u duši lom, tu je nekad, kažu knjige, bilo more, čekalo me pa presušilo“, pjevao je čuveni kantautor Đorđe Balašević u svom velikom hitu „Panonski mornar”. I zbilja, prije više miliona godina na području bivše Jugoslavije postojalo je Panonsko more koje je prije pet miliona godina isušilo. No, njegovi ostaci su ostali ne tako duboko pod površinom zemlje. Tako i u Tuzli.
Slana voda, slanica, je u ovom sjeveroistočnom bosanskom gradu vijekovima eksploatisana, a kao posljedica toga jezgro grada je počelo tonuti. Stare građevine iz vremena Austro-Ugarske Monarhije morale su biti srušene. U srcu grada se više nije smjelo ništa graditi. Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović, uz savjete tuzlanskih geologa, 2003. godine odlučuje da slanu vodu pusti na površinu i na tom području napravi kompleks jezera, danas poznat kao Panonika Tuzla.
Ovogodišnja sezona jedna od najuspješnijih u posljednjih 21 godinu
Direktor Javnog preduzeća Panonika Tuzla Maid Porobić je ponosan na ono što je postignuto u zadnjih 21 godinu. „Ove godine je panonska jezera posjetilo više od 420.000 ljudi. Do kraja augusta je tzv. glavna sezona, a nakon nje počinje i podsezona. Jezera su učinila čuda u našem gradu. U ovom periodu smo imali oko 6 miliona posjetilaca, iz Tuzle i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja, ali i iz cijelog svijeta, jer se naša dijaspora tradicionalno vraća u ovaj grad, za koji ih vežu korijeni. Tuzla je lijep grad i bez Panonike, ali joj ona daje posebnost koja je prepoznata u BiH i u cijeloj regiji“, priča Porobić za DW.
Panonska jezera posebno omiljena kod bosanskohercegovačke dijaspore iz Njemačke
Ove riječi mogu potvrditi mnogi posjetitelji Panonike. Na svakom koraku se čuje njemački jezik. Djeca sa roditeljima radije govore njemački, stariji međusobno komuniciraju na bosanskom jeziku. Jedan od posjetilaca, Sanjin Konjić, je sa prijateljima došao iz Düsseldorfa gdje radi kao državni službenik. Glasno se zabavljaju na bosanskom i njemačkom, plivaju, slušaju muziku koja podsjeća na klub muziku kakva se sluša na Ibizi, piju pivo ili koktele. „Party-Stimmung”.
„Ja sam rođen u Njemačkoj, ali moji roditelji su Tuzlaci, njemački gastarbajteri. Ovdje su moji korijeni, tu sam tako opušten. Sretan sam što smo kod kuće govorili bosanski, to je važno da se mogu sporazumjeti sa familijom. Mi si možemo priuštiti odmore bilo gdje na svijetu, ali ovdje me vuče srce. Kad god mogu, dođem ovdje, budem nekoliko sedmica, a ponekad nastavim odavde na Jadransko more“, priča Sanjin. Panonska jezera su za sebe otkrili i Hrvati i Srbi koji umjesto na more dolaze u Tuzlu, jer plivaju u slanoj, morskoj vodi te uživaju u kulinarskim specijalitetima koji su mnogo povoljniji nego u susjednoj Hrvatskoj, i to ne samo u tradicionalnoj bosanskoj već i u mediteranskoj kuhinji.
Panonska jezera imaju ljekovito dejstvo na zdravlje
Panonska jezera su veoma omiljena i kod Tuzlaka. Naročito kod penzionera koji, zbog niskih penzija, a i zbog starosti, tako i tako ne mogu priuštiti odlaske na more. Jezerima se pripisuju i ljekovita dejstva, jer je salinitet vode veći od onog u Jadranskom moru. Džemo Mehmedović, Panoniku posjećuje od prvog dana.
„Meni je 93 godine. Skoro svakog dana se dovozim lokalnim autobusom iz jednog sela u blizini Tuzle. Zdrav sam k'o dren. Nemam potvrde od ljekara da je to tako zahvaljujući jezeru, ali ljekarima tako i tako ne idem često. Ovdje se i družim s dobrim ljudima, igramo karte, pričamo, plivamo. Ne može mi biti ljepše i dolazit ću koliko god budem mogao“.
U ljetnoj sezoni se Tuzla pretvara i u jedan od kulturnih centara regije. U centru grada na Trgu slobode su se u okviru ljetnog kina prikazivali filmovi sa Sarajevskog filmskog festivala, a na jezerima se redovno održavaju koncerti popularnih izvođača iz cijele regije. O fenomenu Panonskih jezera je poznati bh. režiser Dino Mustafić snimio dokumentarni film „Panonika na zrnu soli” koji je početkom augusta pobijedio na međunarodnom Green Montenegro festivalu. U filmu Mustafić objašnjava fenomen Panonskih jezera koji su ovaj nekada veoma zagađeni industrijski grad pretvorili u pravu turističku atrakciju.
Direktor Panonike Maid Porobić ponosno ističe i da Panonika ulaže u ekologiju; u okviru jezera su već postavljene solarne ćelije, kojima se proizvodi dio električne energije za održavanje čistoće vode. Sunca ovdje ima dovoljno. On poziva i neke nove goste na dolazak u Tuzlu, da se liječe, zapjevaju pa i zajedno spontano zaigraju neko tradicionalno kolo.
