Vjerovatno u prodavnici automatski posegnete za njima, iako se ispod natpisa krije hrana koja ima vrlo malo ili nikakve veze s onim što od te namirnice zapravo očekujete.
Vjerovatno u prodavnici automatski posegnete za njima, iako se ispod natpisa krije hrana koja ima vrlo malo ili nikakve veze s onim što od te namirnice zapravo očekujete- piše N1.
Ovo je lista od 12 najčešćih natpisa na prehrambenim proizvodima.
1. Prirodno
Ne dajte se prevariti. ‘Prirodno’ ne znači da je i zdravo, ali proizvođači neće biti u sukobu sa zakonom sve dok u toj ‘prirodnoj’ hrani ne nađu vještačke boje, ukuse ili ‘sintetičke materije’.
Ali zato ovo ‘prirodno’ otvara mnoge mogućnosti. Na primjer, tako označena hrana može sadržavati konzervanse, ili kao što to rade sa sirovom piletinom, u nju dodati natrijum. Neki ‘prirodni’ proizvodi imaju visok udio fruktoze, kukuruznog skroba, a proizvođači će se braniti činjenicom da je od kukuruza, pa je automatski ‘zdravo’, što nije tačno.
2. Cijele žitarice
Kada kupujete zdrav hljeb i krekere, potražite riječi “cijelog zrna” ili “100 posto cijelo pšenično zrno”. Nije dovoljno ako piše ‘cijelo zrno’ ili ‘napravljeno od cijelih žitarica’.
Cijele žitarice (koje uključuju kukuruz, smeđi pirinač i zobene pahuljice) imaju više vlakana i drugih hranjivih materija od onih koji su bili rafinirani, jer taj proces uklanja najzdravije sastojke zrna. I ne gledajte samo boju: neki tamniji hljeb ili krekeri imaju vještačku boju karamele i nisu zdraviji od visoko rafiniranog bijelog hleba.
3. Bez dodatka šećera
Ako ste zabrinuti zbog kalorija i ugljenih hidrata (možda zbog toga što imate dijabetes ili pokušavate da ga spriječite), sigurno korpu punite proizvodima na kojima piše ‘bez dodatka šećera’.
Ali namirnice, uključujući voće, mlijeko, žitarice i povrće prirodno sadrže šećer. Pa iako u te proizvode možda i nije dodat šećer, još uvijek mogu sadržavati prirodne šećere.
I proizvodi ‘bez šećera’ još uvijek mogu sadržavati dodate sastojke poput maltodekstrina i ugljene hidrata. Ugljeni hidrati mogu biti jednostavni šećeri ili složeniji skrob. Oni povećavaju šećer u krvi, a ‘bez dodatka šećera’ ne znači da proizvod nije kaloričan ili bez ugljeno hidrata.
4. Bez šećera
To uopšte ne znači da proizvod ima manje kalorija nego uobičajena verzija istog proizvoda, zapravo može imati i više. (Isto tako bi proizvođači trebalo da kažu ako proizvod nije niskokaloričan).
Proizvodi ‘bez šećera’ imaju manje od 0,5 grama šećera po obroku, ali još uvijek sadrže kalorije i ugljene hidrate iz drugih izvora.
Ti proizvodi često sadrže šećerne alkohole, koji su niži u kalorijama (približno dvije kalorije po gramu, u poređenju s četiri po gramu šećera), ali u tom slučaju uporedite oznake kako biste vidjeli da li je verzija bez šećera bolja od standardne varijante. (Jednostavni šećerni alkoholi su manitol, ksilitol ili sorbitol).
Oprez: Šećerni alkoholi mogu prouzrokovati dijareju, pa ne konzumirajte previše.
5. Jača imunitet
Kompanije mogu da koriste riječi poput “jača imunitet” ako proizvod sadrži određene vitamine, ali se takve riječi ponekad koriste za proizvode kojima se pridaju značenja kakva ne bi trebalo da imaju ili kakva uopšte ne zaslužuju.
Generalno, kompanije ovdje hodaju po tankoj liniji, jer ako počnu da koriste medicinske tvrdnje, onda bi mogle da dođu pod lupu agencije za lijekove i medicinske proizvode.
Na primjer, u SAD su kontrole rigorozne i proizvođač vitaminskih bombona Vitamin Airborne je 2008. godine platio kaznu od 23,3 miliona dolara jer je na omotu pisalo da “podstiče imunitet” pa su kupci bili zavedeni misleći da bombone sprečavaju prehladu.
6. Bez masnoća
To je tek lažna oznaka. Kada je otkrivena štetnost zasićenih i trans-masnih kiselina, tržište je bilo preplavljeno proizvodima s natpisom – ‘bez masti’. Problem? Ponekad su sadržavali gotovo isto onoliko kalorija koliko i punomasne verzije.
Pakovanje može biti fat-free, ali zato je prepuno šećera, a istovremeno proizvodi ‘bez šećera’ mogu biti puni masnoća. Uostalom, provjerite naljepnicu na kojoj piše količina kalorija i uporedite one bez masnoća s onima koje imaju masnoće.
7. “Light”
Oznaka “light” može se naći na raznim proizvodima, ali izraz “lagano” se ne odnosi na kalorije nego na ukus. Dakle, ukus može biti “lakši” ili “light” odnosno blaži, ali vi od toga nećete biti lakši ni grama.
Zato natpis ‘light’ zbunjuje potrošače koji pod tim podrazumijevaju nutricionističke vrijednosti. Da bi se nešto smatralo “laganim” proizvodom, sadržaj masti mora biti 50 posto manji od iznosa koji se nalazi u sličnim proizvodima.
8. Bez glutena
Gluten je protein koji se nalazi u zrnima poput pšenice ili raži i može uzrokovati prilično velike zdravstvene probleme onima koji imaju celijakiju, odnosno, netoleranciju na gluten.
Proizvodi bez glutena sve češće se mogu naći na policama prodavnica, što je super za one koji imaju celijakiju, ali je potpuno beskorisno onima koji to nemaju.
Zapravo, cijele žitarice bez glutena mogu imati manje vlakana od standardne varijante. Osim ako nemate metaboličke probleme, proizvodi bez glutena ne pomažu vam da izgubite kilograme i nisu nužno dobri za ljude koji ne pate od celijakije, ali budući da je moderno, takvi se natpisi ističu na paketima iako su važni samo onima koji imaju problem s glutenom.
9. Bez holesterola
Bez holesterola ne znači, bukvalno, nikakav holesterol. Proizvodi bez holesterola moraju sadržavati manje od dva miligrama po porciji, dok proizvodi s niskim holesterolom sadrže 20 mg ili manje po obroku.
Hrana koja kaže “smanjena” ili “manje holesterola” mora imati najmanje 25 posto manje od sličnih proizvoda.
Holesterol proizvodi jetra, pa ga sadrže samo životinjski proizvodi poput mlijeka, mesa, maslaca, jaja. Ako na biljnom proizvodu, kao što je ulje, piše da nema holesterola, smatrajte to čistom glupošću, jer ni ostala ulja bez tog natpisa jednostavno ne mogu da imaju holesterol.
10. Organski
“Organsko” je nekada bio zaista širok pojam, baš kao i natpis “prirodno”. Danas to više nije tako i tačno je propisano iz kakvog uzgoja mora dolaziti namirnica da bi mogla imati natpis “organska”.
To znači da najmanje 95 posto sastojaka mora biti uzgojeno ili obrađeno bez upotrebe vještačkog đubriva ili pesticida.
Oznaka koja kaže ‘napravljeno od organskih sastojaka’ ima 70 posto, odnosno manji postotak sastojaka koji zadovoljavaju standard organskog.
Imajte na umu da “organski” nije sinonim za “zdrav”. Zapravo i organski proizvodi mogu sadržavati i šećere i masnoće i kalorije. Jednostavno – proizvođači vole da na pakovanja stavljaju riječi koje služe kao magneti.
11. Mlijeko s dva posto mliječne masti
Zvuči sjajno, ali ono što većina ljudi nema pojma je da obično mlijeko na policama u prodavnicama sadrži 3,5 posto masnoće, što znači da tih 1,5 posto nije neka velika razlika.
Tehnički se smatra da mlijeko ima malo masnoća ako ima samo jedan posto mliječne masti, a u tu kategoriju ulazi i “obrano mlijeko” koje ima manje od 0,5 posto masnoća, što je zapravo i preporučljivo piti.
12. Omega-3 masne kiseline
Postoje tri vrste omega-3 masnih kiselina: EPA, DHA i treća je ALA. Ova treća nema baš preveliki uticaj na rad srca kao što je to slučaj s EPA i DHA.
Neke namirnice imaju veću količinu omega 3-masne kiseline ALA, od EPA i DHA, kao što je to recimo slučaj sa sjemenkama lana.
Jaja mogu sadržavati omega-3 ako se kokoške hrane lanenim semenom ili ribljim uljem, ali se ne smatra da jaja dobro utiču na rad srca zbog holesterola i zasićenih masnoća koje sadrže.
Ako zaista želite da u organizam unesete omega-3 masne kiseline onda jedite ribu i alge.
Na razne proizvode posipaće sjemenke lana samo da bi na proizvod mogli da napišu da sadrži omega 3-masne kiseline.
