Djevojka koja se u srednjoj školi počela baviti prostitucijom odlučila je za Vice ispričati svoju priču.
Otkrila je kako se odlučila na to, kako se nosila s tim te kako je na to reagirala njezina obitelj.
Ovo je njezina priča.
“Sa 17 godina sam počela spavati s muškarcima po hotelskim sobama za novac. Mnogo novca.
Bilo je lako. Sve što mi je trebalo — pored moje spremnosti na tako nešto — bilo je auto i internet. Od trenutka kad sam postavila svoj prvi oglas na forum za seksualne radnice do susreta s muškarcem u svojim pedesetim koji je mogao biti ravnatelj moje škole ili jedan od mojih profesora, prošlo je možda svega 48 sati. Poslije tog prvog ugovorenog sastanka, bila sam navučena. Redovno sam to radila tijekom svoje treće i četvrte godine srednje škole. Svoj posljednji ugovoreni sastanak održala sam tijekom praznika na mojoj prvoj godini fakulteta.
Radila sam to po svom izboru. Bila sam dobra učenica u srednjoj školi. Bila sam izabrana za predsjednicu debatnog tima. Moji roditelji su mi davali izdašan džeparac. Nisam morala financirati ovisnost o drogama. Nisam čak ni pušila do četvrte godine fakulteta — pet godina poslije mog prvog ugovorenog sastanka s nepoznatim muškarcem. Ja sam jedinica kojoj je omogućeno sve na svijetu: sport, ples, kazalište, ljetni kampovi. Skijala sam svuda po Europi. Bila sam uspješna. Bila sam arogantna. Bila sam znatiželjna. Bila sam pametna. I uzbuđivala me je pomisao na to da me plaćaju da se jebem s odraslim muškarcima koji su o seksu navodno znali više od dečkiju iz škole.
Deset godina kasnije, odlučila sam ispričati svoju priču. I ispričala sam je svima. Gnjavila sam ljude po kafićima, avionima, tijekom noćnih izlazaka. Napisala sam članak. Radila sam podcastove. Nisam mogla prestati pričati o tome. Ništa mi se ružno nije dogodilo. Na vratima mi se nije pojavila gnjevna rulja koju sam zamišljala u svojim noćnim morama.
Jedini ljudi kojima nisam ispričala bili su moji roditelji. Nisam znala kako da to napravim. Znala sam da će moja majka svjesno pogrešno protumačiti moje izbore, ali će na kraju biti dobro. Ali bila sam uvjerena da će to saznanje ubiti mog oca. Na kraju su otkrili, naravno, jer… internet.
Moj otac je Zelena beretka. Služio je u Dominikanskoj Republici, dvije ture u Vijetnamu i u Pustinjskoj oluji na Bliskom Istoku. Sudjelovao je u mnogim borbama. Sebe zove nezavisnim pojedincem uprkos tome što vjeruje u većinu stvari koje mu govori Fox News. Teško ga je etiketirati. Pun je principa. Uvijek želi napraviti pravu stvar, čak i ako je to neugodno, čak i ako je nepopularno. Isto tako i ja. U životu njegujemo iste vrijednosti, iako smo do njih stigli radikalno drugačijim životnim iskustvima. Oboje smo odbijali dobre životne prilike zato što nismo bili spremni kompromitirati svoj integritet, onakav kakvim ga sami doživljavamo.
Oboje prelazimo crveno kad nema nigdje nikoga, jer: “Neću, brate, da mi neka lampa diktira kako ću živjeti svoj život.” U svim mojim svađama a profesorima, ravnateljima škole, administratorima, vidio je kako se tvrdoglavo borim za ono kako bi trebalo biti, protiv inercije onoga kako jest. Iako se nije uvijek slagao sa mnom, uvijek mi je držao stranu. Čak i kasnije, kad smo razmjenjivali uvrede na političkoj osnovi, uvijek bi prepoznao sebe u meni. Oboje smo imali zdravu dozu stava “jebi se, gledaj ovo” utkanu u srž našeg bića.
Bojala sam se reći mu da sam radila kao prostitutka jer je bio sjajan otac. Nisam željela da pomisli da je jedno imalo veze s drugim. Nisam ga željela opteretiti svojom razmaženom, sebičnom tajnom zato što sam se bojala da će ga mentalne slike, koje bi nastale poslije informacije “tvoja kći je bila prostitutka”, mogle slomiti. Iako svi oni vojni pothvati nisu.
Jednog dana sam se pojavila pred kućom. Imala sam ključ, ali sam ipak pozvonila. Moj otac je otvorio vrata.
“Pretpostavljam da želiš pričati”, rekao je.
Bio je odlučan. Pokušavao se izboriti s gomilom osjećaja. Pitao me želim li piće. Bilo je dva popodne. Rekla sam da želim. Oboje smo željeli. Gotovo sam imala osjećaj da bi me lakše prihvatio kao ubojicu nego kao kurvu. Nisam znala šta da očekujem. Moj otac nije pričao sa svojim sestrama ili svojom majkom 20 godina zbog svađe koju i dalje sasvim ne razumijem. Znala sam da u ovom slučaju nije isključena ta vrsta ponašanja.
Pričali smo satima, nikad direktno ne spomenuvši moju prostituciju. Bili smo pripiti i on se pretvorio u šarmantnog pripovjedača kakav postaje na zabavama. Nasmijavao me je pričom o svom trenutnom “ratu” s tim “prokletim vjevericama”. Sažaljevali smo naše čudne rođake i zadirkivali jedno drugo zbog starih političkih svađa. Ali između svega toga rekao je nekoliko stvari za koje mislim da su bile važne – da je ponosan na mene i da se uvijek mogu vratiti kući. ‘Što god da se dogodi.’
Vidjela sam da nije bijesan. Bio je nervozan zbog mene kao što je uvijek bio. “Žao mi je što si ispala na mene — život je težak za tvrdoglave kao što smo mi.”
Moj otac je bio u tri rata. Ubijao je ljude golim rukama, a ja sam se upuštala u seks s nepoznatim ljudima za novac. Oboje smo vidjeli i radili svašta. Nitko od nas nije htio čuti detalje, ali vjerujemo da je bilo žestoko.
Ubrzo nakon toga došli su i prošli praznici s obitelji. Svo vrijeme sam zadržavala dah. Nitko mi nije postavljao nikakva pitanja. Život je tekao dalje, a seksualni izbori koje sam pravila prije jedno desetljeće jednostavno nisu bili toliko važni. Morali smo strahovati zbog svojih poslova, planirati vjenčanja, pričati o odlascima u lov, rugati se rodbini. Pustila sam dah.
Nedavno mi je moj otac napisao sljedeće: “Radila si stvari za koje bih volio da nisi. Radila si stvari na koje sam izuzetno ponosan. A zapravo tako i treba biti i tako je oduvijek i bilo. Kada dijete odraste, ono postane vlasitita osoba. Ono donosi vlastite odluke. Ono ubire plodove svojih dijela ili trpi njihove posljedice. Nikada ti ne bih govorio kako da živiš svoj život. Nemam na to prava. Nadam se samo da sam te odgojio tako da sve svoje opcije odvažeš iskreno i odluke donosiš s jasnom slikom o tome št želiš postići.”
Jesi, tata.”
