Ovako Osman Sofić , predsjednik sindikata Livnice čelika Tuzla, rezignirano ocjenjuje tragično stanje u kojem su zarobljeni on i njegova 94 “komorata”, u borbi za elemementarno poštovanje minimuma ljudskih i radničkih prava. Oni već danima u krugu fabrike štrajkuju glađu, ne bi li ovim očajničkim potezom, ugrožavajući vlastito zdravlje i živote, bar malo skrenuli pažnju na sebe.
A priča iz “tuzlanske čeličane” u centru grada je, nažalost, već bezbroj puta viđena posljednjih godina širom BiH, a posebno u Tuzlanskom Kantonu. Na stotine respektabilnih firmi, unakaženih i razorenih privatizacijsko-mafijaškom kombinatorikom, i opštom nebrigom društva, ostavila je na rubu gladi desetine hiljada obespravljenih radnika. Livnica čelika je samo nasvježiji, ali sigurno ne i posljednji u nizu primjera tihog propadanja privrednog potencijala ovog, nekada, industrijski najjačeg dijela BiH, i među vodećim na EX YU prostoru. Ložili su tuzlanski livničari i topioničari proteklih ledenih januarskih dana, vatru ispred svoje ugasle fabrike, ne bi li bar malo ugrijali i tijelo i dušu, u nadi da će se “oni odozgo” bar jednom udostojiti da ih obiđu. Pojavilo se juče i danas, čak i sunce ponekad, a od predstavnika izvršne vlasti, ili resornog Ministarstva industrije i energetike TK, ni traga! Na to ogorčeni Sofić kaže:
Ovi radnici su najmirniji radnici od svih propalih preduzeća, i sami znate, ne zanima njih hoće li Livnica raditi ili neće, naravno, ne bukvalno! Ali ako ona ne treba Privrednoj komori TK, ne treba Vladi TK, ne treba nikom, onda ne treba ni nama! Ovo je “čisti genocid“ nad radničkim pravima, jer nama nije ostalo ništa.
Nije nam se od strane nadležnih obratio niko, od kako je počeo štrajk glađu, niti nam je odgovoreno na naš dopis koji je uredno poslan i protokolisan. Sve što smo od njih imali do sada je samo “ašikovanje” preko medija i policije.
Posebna priča u cijeloj ovoj drami koju proživljavaju iznemogli radnici Livnice je odnos države (TK) prema svom materijalnom dobru i ljudima, i tipična bosanska administrativno-sudska farsa o tome: šta je radničko-šta privatizacijsko-šta tajkunsko-šta državno , a šta svačije i ničije?
Najžalosnije je što je ova fabrika u vlasništvu Vlade TK u iznosu od 67% vlasništva, a što je ta ista Livnica čelika vlasnik druge firme Bosna Valves, pa Vlada kaže da Livica jeste u njenom vlasništvu, a ova druga firma kao nije? Stvarno smiješno, kaže Sofić.
Radnici u višednevnom štrajku glađu, više su na infuzijama nego na nogama, njihove porodice u očaju i brizi za njihovo zdravlje, djeca ne idu u školu jer nemaju ni za sendvič, ni za autobusku kartu, a vrli kantonalni ministar Mićanović, kobajagi od struke i resora, “smjelo” iz svoje fotelje traži strpljenje radnika “samo još tri-četiri mjeseca”, pa će sve, ko biva, biti bolje i drugačije? Softić ističe:
Zadnji minimalni lični dohodak, ovdje smo dobili u decembru 2008. godine, koji je do tog momenta bio redovan. Od tada, evo osma godina, mi smo u agoniji, ne znaš kada ćeš i da li ćeš nešto dobiti, da li će ti isključiti struju i reći nema posla, a ostale diskriminacije i mobinzi koji su bili, o tome se roman može napisati, roman! Ovdje se nije pravio jogurt, ovdje se pravio čelik, a kad se “družiš” s čelikom u tečnom stanju, družiš se sa temperaturama u neposrednoj blizini, od 1600 stepeni! Ljudi su znali raditi u trenerkama, u farmericama, jer nema HTZ opreme. Da ne pričam o remontu postrojenja, koji je rađen zadnji put 2002. godine, a trebao bi se raditi svake godine?
Slažući kockice, jednu po jednu, o uzrocima propasti tuzlanske čeličane, čovjek-htio ne htio-kao istini najbližu ipak vidi onu već bezbroj puta pominjanu “čaršijsku” teoremu, da se Livnica, ni kriva ni dužna, jednostavno našla na putu, “građevinske mafije”, tačnije njeno milionski vrijedno zemljište u centru “grada na zrnu soli”. U to ime i predsjednik sindikata Livnice čelika Tuzla, Osman Sofić, s kojim smo razgovarali u sumornom zgaslom zdanju glavne livničke proizvodne hale, bez oklijevanja kaže:
Ova fabrika bi mogla praviti mjesečnu realizaciju i dohodak, koji Panonika (Panonska jezera) napravi za godinu dana! Ova je fabrika nažalost kriva, što se našla na pogrešnom mjestu u dato vrijeme!?
Piše: Azur Salihović
