U selu Cerska kod Srebrenice sama živi osamdesetogodišnja nana Rahima Čelebić.
Nema u naninom selu ni puno mještana, a niti ju je lahko pronaći u brdima iznad Srebrenice. Iako u poodmakloj starosti, zdravlje je dobro služi i puna energije nastoji prebroditi sva životna iskušenja.
U ratu je izgubila sina jedinca koji je ukopan ispod njene kuće.
Nedostaje nani puno toga, ali šućura dragom Bogu jer ima zdravlje. Nakon što skuha kahvu, sjeda pored šporeta i počinje da priča.
– Kada se 2014. godine pokrenulo jedno od najvećih klizišta krenula je i moja kuća ali na svu sreću bez veće štete. Klizište je zatrpalo džamiju gdje je ostala samo munara, a jedna žena je tom prilikom izgubila život jer su u potpunosti zatrpane i kuće koje su bile oko džamije – priča nana.
Dugo je nana Rahima bila primorana vodu donositi u kanisterima i snalaziti se kako zna, ali zahvaljujući dobrim ljudima odnedavno ima vodu u kući.
Preživljava čuvajući nekoliko ovčica, a drva skuplja i nosi na leđima do kuće kako bi zimu dočekala koliko-toliko spremna.
Najpotrebnija joj je kaže mašina za pranje veša jer je ovu koju trenutno koristi posudila, a dobro bi joj, kaže, došlo i nešto namještaja.
Volonteri humanitarne organizacije Pomozi.ba obećali su pomoći nani Rahimi i da kupi drva. Kazala je da bi joj dobrodošle i čizme, ali samo one u koje joj mogu stati debele čarape.
Tek kada su volonteri sjeli u auto i krenuli nazad nana im je mahnula i kazala: “Djeco, ako može i nešto hrane”.
Ovih dana vrši se prikupljanje pomoći nani iz Cerske, nakon čega će je posjetiti volonteri udruženja Pomozi.ba i uručiti joj prijeko potrebnu pomoć.
Izvor: faktor
