Davne 1950. godine umro je Eric Arthur Blair, poznat kao George Orwell. Orwellova djela svojedobno su nalikovala zlokobnoj naučnoj fantastici s elementima horora, no danas su njegovi uraci i citati postali putokazi i objašnjenja svima onima koji tragaju za istinom.
Teško je nabrojati što se sve ispunilo iz »proročkih« riječi u Orwellovim djelima, a još je teže navesti sve njegove citate i misli koje su danas aktualnije nego ikada prije.
Njegova nevjerovatna sposobnost sagledavanja društvene hidre i razvoja zla među (ne)ljudima je dovela do stvaranja kovanice »orvelijansko društvo« koje se temelji na svim sistemima kontrole i gušenja sloboda navedenim u dva najpoznatija Orwellova djela.
Misli:
Politički jezik je dizajniran s namjerom da laži zvuče kao istina te da se opravdaju ubojstva.
Najbolji način da se unište ljudi je da se im se uskrati razumijevanje vlastite historije.
Sloboda je pravo da se ljudima govori ono što oni ne žele čuti.
Za one koji žele upravljati nama, rat je mir, sloboda je robovanje, a neznanje je snaga.
Želite li sačuvati tajnu, tada je morate sakriti i od samog sebe.
Oni koji kontroliraju prošlost, kontroliraju budućnost, oni koji kontroliraju sadašnjost, kontroliraju prošlost.
Veliki brat vas promatra.
Pred ljude se s lažima serviraju samo dva izbora, sreća i sloboda. Za veliku većinu ljudstva, sreća je puno bolji izbor.
Stranke samo traže načine da se održe na vlasti, njih ne interesira boljitak za druge, njih ne interesira pravda, stranke jedino teže moći i vlasti.
Moć nad drugima znači razbijanje njihova uma na milione djelića, nakon toga taj isti um se slaže i gradi na način kako to moćnicima odgovara.
U vremenima univerzalnih laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.
Svaka generacija smatra kako je inteligentnija od prethodne i mudrija od naredne.
Sve životinje su ravnopravne, no neke životinje su ravnopravnije od drugih.
Ako želite viziju budućnosti, zamislite vojničku čizmu koja gazi po ljudskoj glavi – zauvijek.
Ako misli kvare jezik, tada jezik također može iskvariti misli.
Ljudi uglavnom žele biti dobri, ali ne predobri i ne baš uvijek.
Žurnalizam je tiskanje stvari koje vlast ne želi da izađe u tisku, sve ostalo spada u domenu odnosa s javnošću.
Mi ne samo da uništavamo naše neprijatelje, mi ih mijenjamo onako kako nama odgovara.
Sva ratna propaganda, svo deranje, sve laži, sva mržnja i objede, dolaze isključivo od strane ljudi koji se ne bore.
Najveći neprijatelj normalnog ljudskog izražavanja je laž.
Postoje neke ideje koje su velikim dijelom istinite, no one su toliko apsurdne da u njih ne mogu povjerovati niti najveći umovi.
Niko na vlast ne dolazi s mišlju da će jednog dana otići s te vlasti.
Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.
Svi vjeruju u neprijateljska zvjerstva, no ne vjeruju kako njihova vlastita strana čini ista takva zvjerstva, čak što više neće vjerovati niti dokazima o takvim činima, niti će željeti provjeriti dokaze, oni će se a priori odbaciti kao apsurdni i zlobni.
Nevjerovatno je kako ljudi smatraju da imaju pravo držati pridike svima onima koji zarađuju manje za život, što više pridike daju to se prave kao da više mole za boljitak siromašnih i ubogih.
Glupost je jednako važna kao i inteligencija, no inteligenciju je teško održavati.
Nesvjesni ljudi se ne bune, treba se osvijestiti da bi se pobunili protiv jarma u kojem živimo.
Sve je teško, a najteže je biti normalan.
Baš ništa ne posjedujemo osim par kubičnih centimetara unutar vlastite lobanje.
