Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Orhan Pamuk za AA je govorio o uzvišenom osjećaju ljubavi, romanu “Muzej nevinosti“, kao i o istoimenom muzeju koji je jedinstven kutak za zaljubljene u srcu Istanbula
“Ljubav ima lijepu, ali i ružnu stranu. Ona nije samo sretni pronalazak i sretni susret. Istodobno, postoji i tamna strana ljubavi. To je želja za žrtvovanjem, poriv da vlastite osjećaje smatramo najvažnijom stvari na svijetu, traganje za odobravanjem kada osjećaji inferiornosti i superiornosti ostaju po strani. Najčešće susrećemo legitimizaciju velikog ponižavanja koje maskiramo ljubavlju. I oni iz gornjeg sloja društva, gazde i bogataši, također nastoje da budu prihvaćeni s ljubavlju. Zato, volimo i tragamo za herojima koji ljubav stavljaju ispred novca”, kazao je Pamuk.
Pamuk je roman “Muzej nevinosti” objavio 2008. godine, a u rodnom Istanbulu je četiri godine kasnije otvorio istoimeni muzej u kojem posjetioci istražuju sjećanja na izgubljene ljubavi, parovi pronalaze intimu da pokažu međusobnu naklonost, a i oni slomljenog srca traže razumijevanje za gubitak.
Muzej na određen način oslikava ljubavnu priču iz romana koji je potvrdio Pamukov status jednog od najboljih živućih pisaca. Lične stvari i starine koje je Pamuk godinama sakupljao izložene u petospratnici iz 19. stoljeća, s fasadom crvene boje, smještenom u poznatom kvartu Beyoglu, u strogom centru Istanbula.
Pamuk je lično dizajnirao interijer koji sadrži 83 vitrine što su svojevrsne slike koje vizualiziraju poglavlja njegovog romana. Inspiracija za postavke bio je rad slavnog američkog umjetnika i filmadžije Josepha Cornella (1903-1972).
Muzej nevinosti je 2014. godine dobio i prestižnu Nagradu za najbolji muzej godine u Evropi, a Pamuk je kazao da prikazuje veze između naših sjećanja i predmeta.
“Predmeti koje stječemo i vidimo dok se zaljubljujemo podsjećaju nas na faze naše ljubavi. Predamo li te predmete muzeju, nastaje priča o našoj ljubavi”, kazao je Pamuk.
On je kazao da hiljade predmeta koji su izloženi u Muzeju predstavlju i priču o svakodnevnom životu i Istanbulu iz druge polovice prošlog stoljeća, što je jedna od glavnih tema njegovog literarnog opusa.
Švedska akademija je prilikom dodjele Nobelove nagrade 2006. godine za Pamuka kazala da je strastveni tragač za melanholičnim duhom rodnog Istanbula, koji je otkrio nove simbole za sukob i preplitanje kultura.
Roman “Muzej nevinosti” preveden je na više od 40 jezika, a dirljiva je to priča o životu u Istanbulu i ljubavi između bogatog Kemala i prodavačice Fusun, koja mu je i dalja rođakinja.
Pamuk u romanu muzej predstavlja kao porodičnu kuću lijepe Fusun koju je Kemal, protagonist priče iz romana, posjećivao i osam godina nakon što se ona udala za drugoga.
Uvjerljivo Pamukovo poigravanje s realnošću i fikcijom mnoge je navelo na sumnju da se ne radi o izmišljenoj, već o istinitoj priči i muzeju kao njenom fundamentalnom dokazu.
MUZEJ UVIJEK OTVOREN ZA ZALJUBLJENE
Autor je na posljednjim stranicama romana napisao da će muzej biti uvijek otvoren za zaljubljene koji u Istanbulu ne mogu naći drugo mjesto za poljubac, a na suprotnoj stranici je ulaznica u muzej. Baš kako je Pamuk i predvidio u romanu, Muzej je postao atrakcija za zaljubljene.
Svake godine veliki broj zaljubljenih posjećuje muzej na Dan zaljubljenih, a Ata Tuncer, prodavač u suvenirnici, kazao je kako su u Muzeju svjedočili i prosidbama.
“Posjetioci su kreirali i novu tradiciju, pa skrivaju zaručničke prstenove kako bi iznenadili odabranice. Neki parovi su se ovdje upoznali i zaljubili i redovno nas posjećuju”, kazao je Tuncer.
Menadžer muzeja Idil Deniz Ergun kazao je da muzej dnevno u prosjeku posjeti sto ljudi, a da ima kutija koje su još zatvorene i koje čekaju da Pamuk pronađe pravi predmet.
Pamuk ljubav jednostavno opisuje kao osjećaj na koji ne treba podsjećati, a roman je svojevrsna potraga za razumijevanjem tog osjećaja za kojim ljudi žude i kada nisu zaljubljeni.
“Idealiziramo zaljubljene i parove, jer je njihova sreća bazirana na ljubavi. Također, želimo biti odani zaljubenici i parovi o kojima sanjamo. Međutim, naša priča je nešto drugačija od naših snova. Zato čitamo druge ljubavne priče kako bismo shvatili sopstvene. Izvor zanimanja za ljubavnu literaturu je naš sopstveni život, naša su vlastita pitanja, uzbuđenja i strahovi. Je li nas naš partner stvarno voli? U romanima postoje heroji koji su mnogo više odani”, kazao je Pamuk.
Pamuk smatra da umjetnička djela i literatura o ljubavi imaju dva pristupa. Prvo, da nude katarzu onima čija su srca slomljena, a drugo, da govore o ljubavi kako bismo shvatili šta je zapravo ljubav.
“Šta se s nama događa kada se zaljubimo? Kemal, protagonist mog romana, razmišlja o tom pitanju. ‘Muzej nevinosti’ napisao sam kao roman kako bih shvatio smisao ljubavi, a ne da bih pretjerivao. Naravno, neki će opet naći dijelove u romanu koje će smatrati pretjerivanjem”, kazao je Pamuk, čija djela su prevođena na više od 60 jezika i prodana u više od dva miliona primjeraka.
Ističući kako je nedovoljno o ljubavi misliti i promišljati samo na posebne dane u godini, poput Dana zaljubljenih, Pamuk je kazao da njegov roman ne govori samo o tome kako je ljubav nešto najljepše, već i o ljubavi koja nas zadesi kao nešto stravično i neshvatljivo, poput saobraćajne nesreće.
Na pitanje o sličnostima između njega i protagoniste Kemala, Pamuk je kazao da to pitanje često dobija i da ga smatra komplimentom.
“Mislim da ljudi žele reći da niko ne može napisati ono što sam ja napisao, a da to nije lično doživio. Ja veoma polako pišem, mnogo promišljam o onome što pišem kako bi to izgledalo vjerodostojno. Ljubav možemo doživjeti i samim čitanjem, bez obzira što u tom momentu nismo zaljubljeni”, kazao je Pamuk.
VAŽNI SU DUBINA I AUTENTIČNOST OSJEĆAJA
Dodao je da je glavni lik iz romana Kemal neko ko poštuje ljubav i nikada ne odustaje, te da ono što Kemal proživljava nije opsesija, već ljubav kojoj se ne bi trebalo rugati i ismijavati je.
“Svima nama su potrebne dobre ljubavne priče da bismo se konsolidirali ili shvatili sopstvenu ljubav”, poručio je Pamuk.
U razgovoru s novinarom AA Pamuk je kazao da je optimist i u vezi s ljubavlju u aktuelnoj eri interneta i tehnologije koji nude različite mogućnosti upoznavanja i komunikacija.
“Tehnologija nije ubila ljubav. Ne mislim da se osjećaj ljubavi tek tako može promijeniti. Mogu se samo mijenjati načini pokazivanja i ispoljavanja ljubavi”, kazao je Pamuk.
U tom kontekstu Pamuk je podsjetio na svoj roman “Zovem se Crvena”, koji govori o priči iz Istanbula u 16. stoljeću, a glavni junak je Ester koja raznosi ljubavna pisma.
“Sada smo u eri interneta, možete napisati poruku, pismo i u svakom času ih primati i slati. Ideal zaljubljene osobe koja čeka dolazak poštara s pismom je nestao, ali ljubav se ne završava zato što nema poštara”, kazao je Pamuk.
On je kazao da intenzitet komunikacije ne reducira ljubav, već da kontakti i susreti jačaju taj osjećaj.
“Svi žele misliti da su pravi zaljubljenici u svojoj generaciji. Ne vjerujem ni u tvrdnje da su ljubavi nekada bile bolje. Važni su dubina i autentičnost naših osjećaja. Međutim, kada su osjećaji duboki i iskreni, onda dolazi i bol jer život se ne poklapa s našim snovima”, kazao je Pamuk.
Izvor: Fokus.ba
