Međunarodni dan maternjeg jezika ustanovljen je 2000. godine kako bi ukazao na jezičku i kulturološku različitost.
Za dan kada će se čitava planeta prisjetiti važnosti maternjeg jezika određen je baš 21. februar zbog nemilog događaja koji se odigrao tog datuma 1952. godine.
Nakon što je Indija podijeljena 1947. godine, Daka je postala glavni grad Istočnog Bengala kao dio nove države – Pakistana. Društvo je bilo podijeljeno na brojne etničke i jezičke grupe, a najveći dii stanovnika činili su Bengali. Vlada novoosnovane države je 1948. godine usvojila prijedog da urdu postane jedini zvanični jezik Pakistana, što je izvazvalo negodovanje i brojne proteste širom zemlje.
Tim povidom organizovan je veliki protest 21. februara 1952. godine, a među njegovim učesnicima našli su se studenti Univerziteta u Daki. Policija je usmrtila veliki broj demonstranata, a ovaj događaj dodatno je uznemirio narod, te se on nije smirivao ni u godinama koje su uslijedile.
U povodu 21. februara Međunarodnog dana maternjeg jezika, u OS “Mramor” u Mramoru održana je radionica u kojoj su učestvovali roditelji, članovi Vijeća roditelja ove škole. Ponosni na historijat svoga jezika, upoznali smo se sa fazama njegovog razvoja i prvim spomenicima s posebnim osvrtom na povijesnu Povelju Kulina bana. Roditelji su pisali bosančicom, glagoljicom i arebicom.
Biti svjesni jezika kojim pričate i čuvati taj jezik je veoma bitno, jer bez naroda koji govori tim jezikom nema ni jezika i obratno.
Danas, u našoj školi se nastavljaju aktivnosti u organizaciji i izvođenju učenika i nastavnika. Učimo o jeziku i našoj bogatoj historiji i kulturi. Pokazujemo da bosanski jezik ima svoju dugogodišnju historiju i neminovnost. Pišemo pismima koja su se koristila u prošlosti i pravimo stećke, koji su unikatna tvorevina naših prostora.
