Nura Suljkanović je tuzlanska spisateljica za djecu. Piše poeziju za djecu. Dosada je objavila dvije knjige – “Ljeto na prozoru” i “Kad bi bilo to što nije”. Nedavno je objavila zbirku pjesama i priča za djecu pod nazivom “Djeca koja lete”.
Povodom izlaska nove knjige ugostili smo ju kako bismo malo porazgovarali o novoj knjizi i književnosti općenito.
Koliko dugo pišete?
Ja pišem stvarno jako dugo. Svako ko ima urođeni poriv za pisanjem uglavnom piše od malih nogu. Svi mi pišemo pa bacimo to što smo napisali. Pisanje je jednostavno kaput koji svako ko piše mora da nauči da skine. Ja sam svoju prvu zbirku zvanično objavila 2011. godine što i nije baš tako rano. Trebalo je vremena da neke stvari sazriju tako da ipak smatram da je to bio pravi trenutak.
Da li isključivo pišete za mlađi uzrast?
Ja bih svoju poeziju okarakterisala kao nešto što je razumljivo djeci ali je čitljivo i odraslima. Uglavnom su namijenjene djeci međutim pišem poeziju i za odrasle, ali te pjesme još uvijek nisam objavila.
O čemu govori vaša zadnja knjiga “Djeca koja lete”?
Obzirom da je knjiga za djecu ona se bavi ljubavlju. Onaj ko piše za djecu to mora da radi s ljubavlju da bi to bilo iskreno. Suština života je ljubav. Ja generalno pazim o čemu pišem jer je pisanje za djecu velika odgovornost i jako je važno šta dijete dobija; djeca su ipak bića koja se oblikuju i prema njima treba biti naročito osjetljiv.
Da li u budućnosti možda planirate da se prebacite na pisanje proze?
Poezija je ono što ja najviše volim i što želim da pišem. Napisala sam nekoliko kratkih priča, ali osnova moga rada je poezija. O romanima ne razmišljam.
Napominjemo, promocija knjige “Djeca koja lete” književnice Nure Suljkanović će se održati u petak, 22.9.2017. godine u JU Narodna i Univerzitetska biblioteka “Derviš Sušić” Tuzla u 18 sati.