Njemica Juliane Koepcke rođena je 1954. godine. Živjela je normalnim životom do svoje 17. godine, a potom joj se desilo u životu nešto neočekivano što će ga prodrmati i promijeniti iz korijena. Preživjela je na najčudesniji način poslije stravične avionske nesreće.
Daleke 1971. godine 24. decembra Julian je krenula na put s majkom, u posjetu ocu u Pukalpu (Peru) za Božić. Kasnile su s bukingom, nisu mogle da biraju sjedište, rezervacija je bila automatski određena na neka od malo preostalih sjedišta.
Avion je poslije kašnjenja od 7 sati na kraju poletio. Letio je na visini od 6.400 metara kada je upao u oluju i doživio ozbiljne turbulencije. Grom je na kraju udario u avion koji se ubrzo poslije toga srušio. U avionu su bila 92 putnika koja su nestala unutar džungle Amazonije na teritoriju Perua. Nakon 10 dana intenzivne pretrage, ona je na kraju obustavljena s konstatacijom da nema preživjelih. Barem se tako tada mislilo… Dvanaestog dana Juliane Koepcke je pronađena.
Cijeli događaj je i sama opisala u jednom od mnogih svojih izlaganja. Navela je i prepričala sve detalje ove stravične nesreće.
- Turbulencije su bile toliko jake da su se doslovno poigravale avionom, sjedištima i prtljagom koji je padao iz ormarića. To su bili pokloni, cvijeće, božićni kolači, svega je bilo rasutog po kabini – opisala je.
Juliane Koepcke je posmatrala kako munje sijevaju oko aviona, a dok se držala za ruke s majkom i drugim putnicima, počela je da plače i vrišti. Avion je počeo da ponire, a buka motora joj je ispunila glavu.
- Odjednom je buka stala i ja sam bila izvan aviona. Slobodno sam padala 3,2 km, i dalje vezana za svoje sjedište. Šuštanje zraka je bio jedini zvuk koji sam mogla da čujem – priča Koepcke.
Dok je osjećala kako propada kroz drveće, ostala je bez svijesti i probudila se narednog dana sama u džungli. Tražila je majku, ali niko joj nije odgovarao. Na mjestu pada aviona pronašla je torbu sa slatkišima koji su bili njena jedina hrana.
- Slomila sam ključnu kost i imala duboke posjekotine na nogama, ali moje povrede nisu bile ozbiljne. Kasnije sam shvatila da sam pocijepala ligamente, ali sam mogla da hodam – sjeća se i danas.
Zahvaljujući zanimanju svojih roditelja koji su bili zoolozi, bila je dobro educirana o tome šta joj je potrebno da bi preživjela.
Ona je pala oko 3 kilometra dalje od aviona, a nakon što je tražila ostale putnike, pronašla je potok i pratila ga kroz prašumu.
Juliane je izdržala je jedanaestodnevnu šetnju kroz Amazonsku džunglu, pored svih smrtonosnih životinja koje su se nalazile u njoj, iscrpljena i gladna prije nego što je stigla do naseljene kolibe.
Po uzoru na roditelje, upisuje i završava biologiju, 2011. godine je objavila autobiografsku knjigu o ovom događaju.
Danas ima 65 godina i o ovoj njenoj priči je snimljeno više filmova.
Ovaj događaj se smatra jednim od najnevjerovatnijih preživljavanja u historiji čovječanstva.
Izvor: Hayat.ba
