Njemačka je desetljećima zemlja nade i boljeg života za hiljade Bosanaca i Hercegovaca, kao i za stanovnike svih zemalja bivše Jugoslavije. S istom nadom i nove generacije iz domovine odlaze u ovu razvijenu zemlju. Zašto odabiru i odlaze baš u Njemačku?
Članovi mlade porodice Bračić iz Mostara jedni su od 80.000 onih koji su se u posljednje dvije godine odlučili otići iz BiH, u vjeri i želji za boljim životom. Već nekoliko mjeseci žive i rade u Njemačkoj i ne namjeravaju se skoro vratiti u domovinu.
“Da pričamo o razlozima odlaska više nema smisla, jer se stalno priča o istim problemima, sve je već odavno rečeno. Ali ovdje nije samo posao i novac u pitanju, već je cjelokupno društvo urednije zdravstvo je bolje, ljudi opušteniji, puno kulturniji od nas”, kaže mlada majka Anđela Bračić za DW.
U Njemačku je prvo odselio njen muž, a uskoro potom i ona s djetetom.
“Što se tiče baš Njemačke, muž je puno istraživao gdje bi išao i u Njemačku nam je bilo najlakše i najbrže otići. Australija je bila prvi i Kanada drugi izbor, ali puno je papirologije, viza i čekanja na sastavljanje porodice. Dok smo se ovdje spojili vrlo brzo. Od muževog prvog ulaska u Njemačku do našeg dolaska prošlo je samo četiri mjeseca”, kaže ona.
Ova porodica ne planira uskoro “ni na odmor” u domovinu. Za zemlju koja im je širokogrudno pružila gostoprimstvo kaže da na Balkanu nikada neće biti ni približno kao u njoj.
Od 1999. u Njemačkoj, u gradu Landsbergu kraj Augsburga, živi i radi i porodica Pažin iz Stoca. Tu su već i sagradili dom, a djeca su se potpuno prilagodila novoj domovini.
Otac Miroslav se u Njemačkoj doškolovavao za strojarskog tehničara, a njegova supruga Vesna već 20 godina radi kao primalja-babica u klinici u tom gradu. Za njega je odgovor na pitanje ‘zašto baš Njemačka’ vrlo lak.
“To je sigurna zemlja. Tradicionalno prijateljsko odredište Hrvata ali i svih drugih dobronamjernih doseljenika. Socijalno sigurna zemlja u kojima su svi iz tzv. regije bivše Jugoslavije dobrodošli. Poznati smo kao dobri radnici, ljudi koji se brzo integriraju u njemačko društvo za razliku drugih, naprimjer Turaka ali i ostalih doseljenika iz Azije kojima to ide malo teže. Radimo kao mlin, bez stajanja, ali i živimo. Potpuno smo se integrirali u njemačko društvo i to bez ikakvog primoravanja na asimilaciju. Kupili smo kuću, imamo dvije porodice kao podstanare. Zaista, sada se ne bi mogli naviknuti na anarhiju koja vlada u našoj zemlji”, govori Miroslav Pažin za DW.
Od svih razvijenih europskih država, najbrojnija bh. dijaspora je upravo u Njemačkoj. Spominje se brojka od oko 240.000, dok iz Hrvatskog dušebrižničkog ureda izlaze s čak 400.000 i to Hrvata iz Hrvatske i iz BiH. No, ovaj broj još nije konačan. Baš suprotno – i dalje raste.
Profesor demografije Stevo Pašalić tvrdi da je BiH emigracijska zemlja te da će taj ‘epitet’ i dalje imati, ali i da će Njemačka i dalje biti zanimljivo odredište naroda iz cijele regije.
“S druge strane, Njemačka je otvorena demokratska zemlja i treba radnike jer i ona se bori s velikim problemom suvremenih razvijenih zemalja – demografskim sunovratom. Također, kroz historiju se pokazalo da su ljudi iz naših podneblja vrlo brzo prihvaćali i bili prihvaćeni u njemačko društvo i zato je ta zemlja i mogućnosti koje nudi vrlo privlačna za naše iseljenike”, zaključuje profesor Pašalić za DW.
Sličnog je stava i sociolog, prof. dr. Slavo Kukić. Podsjećajući da 60. godine prošlog stoljeća kada se njemačko tržište otvorilo za radnike iz tadašnje Jugoslavije, profesor Kukić ocjenjuje da se obostrano povjerenje njeguje sve do danas.
“Pa pogledajte malo, a posebno u Hercegovini, koja su vozila najzastupljenija – redom njemačka. Njemačka je sinonim za marljivost, pouzdanost, red i rad, sigurnost bez socijalne opasnosti. Njemačka nije odabrana zemlja samo za iseljenike iz BiH, nego i iz cijelog svijeta. Osvrnimo se samo posljednju izbjegličku krizu s jednom odrednicom – Njemačkom”, kaže Kukić i zaključuje da će ova zemlja, zbog pozitivnih iskustava, to još dugo i ostati.
Izvor: DW