Ne znam da li ste primjetili, ali društvene mreže su pune dječijih fotografija. Sve su to slatke i simpatične fotografije i nemoguće je da ih ne volite i da vam dječiji obraščići nisu slatki. Prosto je grijeh ne staviti lajk. Međutim, postoji ta druga strana. Da li čuvate svoju djecu, pa i od samih sebe?
Ovo pitanje nije teško i mislim da svako želi dobro djeci, ne samo svom djetetu, nego i drugoj djeci. Čuvajte vašu djecu, čuvajte i od samih sebe. To je moja poruka na početku teksta.
JEDNA ISTINITA PRIČA
Prije nekoliko mjeseci pričala sam sa koleginicom i počele smo pričati o ovoj temi, pa mi je ispričala jednu istinitu priču koja se njoj desila. Ide ovako… Kazala mi je kako joj je drugarica ostala trudna i svima objavila. Tipično za novopečene majke je da sve postavljaju na društvene mreže, od ultrazvuka do prve fotografije. Međutim, njena drugarica to nije radila. Ništa od toga. Niko nije znao kako teče njena trudnoća, ni da li se porodila. Oko vremena porođaja kolegnica je „svratila“na njen Facebook profil i vidjela da nema niti jedne fotografije. U prvi mah se prepala kako je rekla. Prepala se jer je mislila da je njena drugarica ostala bez bebe.
Taj strah koji je osjećala i tjeskobu, proganjao je danima. Javila se drugarici da vidi kako je, ne spominjući dijete kako je ne bi povrijedila. Ona je sama od sebe rekla, osjećam se super i dijete je odlično. Kazala joj je da je presrećna i da se nikad nije osjećala srećnijom. Moja drugarica je odahnula i ispričala joj za svoj strah. Njena drugarica je rekla da namjerno nije stavila fotografiju i da ne planira da stavlja. Rekla je kako ne želi da svoje dijete stavlja u opasnost i želi da ono samo bira svoju „onlajn“ prisustnost.
Moje oduševljenje ovom ženom, koju ne znam, nisam mogla da sakrijem tokom cijelog slušanja ove priče. Jednostavno, nevjerovatno je da neko tako razmišlja. Neko ko nije u tim vodama, neko ko ne poznaje medijsku pismenost. A, opet ima širinu i pazi na svoje dijete. Pazi i čuva. Danas je teško bilo šta sačuvati, a intimu najteže. Neko će je drugi pokazati ako je vi nećete. Neko će drugi fotkati vaše dijete i objaviti. Da li se na to može da utiče, a da ne ispadnete ludak koji „brani“.
„NISAM JA BRENA I BOBA DA MI NEKO KIDNAPUJE DIJETE ZA PARE“
Sjećam se prije desetak godina kako je bilo. Ljudi su se tek počeli da navikavaju na društvene mreže. Pola ljudi je imalo strah od svega toga. Ljudi su samo pričali da se treba paziti šta se stavlja, da te neko ne daj Bože ne kidnapuje. Ne pričaj sa strancima. Danas je poželjno da se s njima priča, jer super za tebe prije i lakše ćeš pobjeći odavde. Interesatno je kako ljudi nemaju strah, jer svi se vode time, da nisu Brena i Boba i zašto bi neko kidnapovao njegovo dijete. Zašto? Da ga možda proda? Nije sve u tome da ste bogataši ili siromasi, pa neko hoće da iznudi pare. Bolesnika na svakom koraju.
Ljudi se zgrožavaju kad čuju da je neko pedofil. Isti ti ljudi na sve strane postuju fotografije svoje ili tuđe djece. Djece k0ja su preslatka. Obučena kao sa neke modne piste za djecu. Onda bacaju drvlje i kamenje na ministra, sveštenika, na osobu iz vrtića koja je čuvala dijete. Ne treba držati dijete pod staklenim zvonom i normalno je da se ide u korak sa vremenom. Zar mora na društvene mreže da ide golo dijete? Dijete koje se brćka u bazenu? Pedofilima nikad, ali stvarno nikad, nije bilo lakše da vide sav sadržaj bez da traže na nekim sajtovima.
Nekad se pitam zar se ti roditelji ne boje kad dijete odraste i neko ga počne da zeza zbog neke pošalice koja je nama bila smješna u tom momentu i stavili smo je na društvene mreže. Zar nismo svjesni kako se mlada djeca ubijaju? Zar nismo svjesni i ne čitamo kako mladi pričaju i bore se sa stresom i anksioznošću? Mnogo je pitanja, ali nije baš svaki odgovor „uzmi motiku u ruke“ i svi problemi će nestati.
BUDIMO TI KOJI NE ODMAŽEMO NJIHOVO ODRASTANJE
Ne izbore se svi na isti način. Zar to ne znači da mi koji sve to znamo ili bi barem trebali da znamo, ne bi trebali da odmažemo još više? Evo mislim se nešto, niko ne želi svom djetetu loše i svi vole da se fotografišu i pokažu koliko vole svoju djecu. Neki baš, baš pretjeraju u svemu tome, a da nisu ni svjesni. Sjetite se samo sebe i svog odrastanja. Da li biste voljeli da baš svi vide vas kao male gole na internetu ili ne biste voljeli? Drugo zašto da neko ima uvid o vam i to još od ranog rođenja? Recimo kad ste prohodali, rekli prvu riječ i koja je bila… Zašto?
Nekad se dobro zapitam kad stavljam lajk, posebno ako su fotografije na public, jer kad stavim lajk, bukvalno dajem svim svojim mrežama da i oni vide. A, nikad nisi siguran ko je ko. Borim se sama sa sobom, a opet ne želim da budem ta koja je „ljubomorna“, jer eto ja nemam svoje dijete. Ne znam ja kako je to. Možda ne znam, ali neku djecu volim kao svoju.
Izvor: Brankica Smiljanić
