Samoća je za mene uvijek bila povratak samoj sebi. Moje vrijeme. Nikad nisam bježala od nje i uvijek sam je doživljavala kao nešto dobro i korisno. Ugodno. Kao mala često sam znala govoriti mami: “Dosadno mi je”, a ona je uvijek govorila: “To je dobro, tako i treba biti”.
Kako mi nije bilo jasno zašto to govori, ona je objašnjavala: “Tako ćeš otkriti što želiš raditi, čime se možeš baviti, što voliš… Ako ti nije zanimljivo samoj, kako očekuješ da drugim ljudima bude zanimljivo tvoje društvo?”
I još tada sam usavršila kako na najbolji način provesti te rijetke momente samoće.
Veliki Mika Antić je rekao: “Svoju snagu prepoznat ćeš po tome koliko si u stanju izdržati samoću…”
Ako se jačina karaktera mjeri stupnjem podnošljivosti samoće, ja sam superžena! Nema ništa ljepše do momenata provedenih sama sa sobom.
Najsretnija sam kada sjednem sama sa šalicom jake, svježe mljevene kave, osjetim njen miris, a misli pustim da idu kuda žele. Pa se prisjećam sebe, svojih želja, nadanja, snova… Sanjarim, a sati prolaze. Ne treba mi spašavanje od mene. To je moj trenutak koji vrijedi kao milijuni onih provedenih čak i u dobrom društvu.
“Ne kradi mi međuvrijeme, ono nije između tebe i mene, ono je između mene i mene”, rekao je opet Mika Antić, a ja ga rado citiram kada odgovaram gore spomenutim ljudima.
I zato svaki dan odvojim jedan dio popodneva za sebe i dobru sveže mljevenu kavu, fotelju i knjigu. Netko će reći samoća, a ja ću reći čisto uživanje.
Sve ovisi o tome iz kojeg kuta gledate na stvari. Ja to gledam ovako: To je moje omiljeno vrijeme za omiljeni ritual ispijanja mi omiljenog jakog toplog crnog napitka. Da svjesna sam, mnogo puta spomenuta riječ “omiljeno”, ali s pravom.
Kava sa samom sobom je recept koji svatko treba primijeniti. Tako jednostavan, a tako koristan. Probajte, provjereno radi.
stil.kurir
