Na evidenciji Javne ustanove “Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo” nalazi se 65 hiljada i 736 nezaposlenih osoba, kazao je za Faktor direktor Midhat Osmanbegović.
Osmanbegović ističe da se i dalje radi o strašno visokoj brojci, ali da je prije određenog vremena taj broj iznosio više od 75 hiljada što svjedoči o smanjenju broja nezaposlenih i što je veoma važno.
– Vlada pogrešno mišljenje da mi zapošljavamo, mi ustvari posredujemo u zapošljavanju. Nama poslodavac zatraži određeni profil radnika, te mi iz svoje evidencije ponudimo određeni broj radnika. U ovoj godini mjesečni prosjek u zapošljavanju je 1.600 osoba – pojašnjava Osmanbegović.
Nakon što im se poslodavac javi, Služba kontaktira osobe koje odgovaraju tom profilu i radnom mjestu, razgovaraju s njima, usmjeravaju ih i pripremaju za razgovor. Međutim, veliki broj pozvanih osoba odustaje od razgovora za posao, za što direktor Osmanbegović, pored ostalog, krivi rad nacrno.
– Realnost je da imamo jako visok stepen rada nacrno. Kažemo da na evidenciji imamo oko 50 posto onih koji rade nacrno, ali smatramo da je realnije kazati da se radi o dvije trećine evidentiranih. Dovoljno je prošetati gradom i vidjeti da su sve kafane pune i da sve radnje rade, a da mi na evidenciji imamo skoro 70 hiljada nezaposlenih – ističe direktor.
Kao problem Osmanbegović navodi nerad inspekcija.
– Inspekcije su te koje bi trebale prije svega sankcionirati poslodavce koji drže radnike nacrno, a tek na kraju kažnjavati radnike, osobe koje nisu prijavljene. Ukoliko se nađem u situaciji da radim, ali neprijavljen, a imam porodicu koju treba prehraniti i da mi neko ponudi da radim nacrno, šta bih ja odgovorio – kaže Osmanbegović.
Osmanbegović kaže da ne treba osuđivati, ali kada bi inspekcija poslodavcima radila ono što treba da radi, dovela bi ih u red, smatra, te bi se uključili u sistem i uveo bi se red.
– Dešava se da osobe odu poslodavcu na razgovor i kažu da im on napiše da ne ispunjavaju uvjete za prijem u radni odnos i poslodavac to napiše. A kada mi poslodavca pitamo zašto to ne prijave, oni kažu da nisu ludi da se upuštaju u probleme, da im razbijaju auta, buše gume i slično. To je kolo koje je teško prekinuti – naglašava Osmanbegović.
Novina je da Služba često pošalje svog uposlenika da prisustvuje intervjuima kako bi mogao napraviti jedan vid zapisnika.
– Da se vidi da li je neko odbio posao zato što se od njega traži da radi šest dana u sedmici po 10 sati za 300 KM, pa normalno da je odbio, ili već radi negdje pa ne želi da radi. Pokušavamo tu malo uvesti reda. Ali jako puno ljudi odbija posao nakon što ih kontaktiramo i pošaljemo na razgovor, to je zabrinjavajuće – ističe direktor Službe za zapošljavanje KS.
Kaže da su imali slučajeve kada osoba i prije razgovora kaže da ne želi ni otići ukoliko plaća nije 1.000 maraka i veća.
– Lijepo to zvuči, ali onome ko već ima plaću od 700 ili 800 maraka pa može tražiti više i razmišlja da li da mijenja posao, ali neko ko nema nikakvih primanja, teško da bi tako nešto kazao. Jasno vam je da se tako ponaša neko ko već radi – mišljenja je Osmanbegović.
Kaže da su to uglavnom poslovi sa srednjom stručnom spremom, te sa visokom stručnom spremom ekonomisti, pravnici, inženjeri, tehnolozi, te da se poslovi u ugostiteljstvu i turizmu nude u kontinuitetu.
– Ako osoba dva puta odbije ponuđeni posao tokom godine, mi ga brišemo sa evidencije Službe. Problem je što je ranije zakon bio jasan da se ne mogu vratiti godinu na evidenciju, ali sada se može vratiti kada se promijene uvjeti razloga za brisanje, a to je vrlo često. Državi je vjerovatno isplativije da ga vrati na biro pa se i u zakonima to pojednostavilo – kazao je Osmanbegović za Faktor.
Na birou za zapošljavanje najviše ima gimnazijalaca, pravnika, ekonomista i drugih zanimanja čija se hiperprodukcija i dalje vrši.
– Kroz upisnu politiku se to pokušava smanjiti i regulisati, međutim ako smanjite broj upisanih, rezultati se vide tek za četiri godine, ali ako gledamo samo Kanton Sarajevo. Šta je sa onim ekonomistima koji nam dolaze iz drugih kantona, ništa ne dobijamo upisnom politikom. To je široka tema i problematika, sa jako puno aktera i diskusijama da se dođe do kvalitetnog rješenja – zaključuje Osmanbegović.
