Četveročlanoj porodici iz Sarajeva, Dumanjić Saneli, Muameru i maloljetnim sinovima, 28. aprila ove godine nije dozvoljeno ući u Mađarsku na graničnom prelazu Udvar, s obrazloženjem da je pasoš 13-godišnjeg Haruna lažan/falsifikovan!
“Nismo mogli vjerovati. Godinama putujemo po cijeloj Evropi i nikada nismo imali nikakvih problema. Prvomajske praznike smo željeli provesti u Beču, s tim da nakratko posjetimo i Budimpeštu. Zato smo se i uputili na taj granični prijelaz”, objašnjava Sanela, inače lektorica na Federalnoj televiziji.
Njen suprug je diplomirani kriminalist.
“Hrvatsku kontrolu smo prošli u trenu. No, predavši pasoše Mađarima, čekali smo u kolima petnaestak minuta dok nije izašao jedan od policajaca i rekao nam da skrenemo u garažu. Mislili smo da će pregledati prtljag i znajući da ne nosimo ništa nedozvoljeno, nismo se ni zabrinuli”, priča Sanela.
Opet čekanje pola sata, niko im ne prilazi niti ih gleda. Onda im je jedan službenik rekao da sačekaju još pola sata.
“Tražili smo objašnjenje, ali Mađari su odbili razgovor i bilo kakvu komunikaciju. S obzirom na to da je hrvatski punkt blizu, pokušali smo nešto saznati od hrvatskih policajaca. Jedan od njih nam je rekao da je Mađarima nešto sumnjivo oko naših pasoša. Uzaludno smo stalno prilazili mađarskom punktu, oni su nas ignorisali, da bi nakon pola sata rekli kako naš slučaj mora riješiti šef druge smjene, koji ima slobodan dan, pa treba da ga pozovu. Ali, u čemu je problem, pitali smo, no, policajci su se ponašali kao da ne postojimo. Zamislite taj prizor: prolaze brojna kola, u nas svi gledaju, vozači kamiona nam se smiju, djeca počinju plakati. Niko ni čašu vode da nam ponudi. Osjećali smo se ne kao građani trećeg reda, nego kao posljednje osobe na ovome svijetu”, govori Sanela.
Četiri sata je trajala ta neizvjesnost. Mađari su zaključali svoju kućicu iznutra, pa im se Dumanjići više nisu mogli ni obraćati. Kada su se konačno susreli sa šefom, i to opet nakon njihovog insistiranja, ovaj ih je, tvrde nam, nezainteresovano gledao i uputio na neku drugu osobu.
“A taj policajac nam je, bez imalo želje da nas sasluša, preko prevodioca samo rekao da će nam izdati rješenje o tome da ne možemo preći granicu zbog falsifikovanog pasoša našeg Haruna. Ali, moramo sačekati, jer pao im je sistem u kompjuteru. Bili smo preneraženi. Falsifikovan? Pa, s tim pasošem je sin prešao toliko granica, s nama ili s FK Bubamara kada su putovali u Njemačku”, tvrdi Sanela, objašnjavajući da je, kada su 2013. sve četvero prelazili tursko-grčku granicu, grčki policajac, umjesto da ponovo udari pečat, ucrtao u pasoš strelicu.
“Učinio je to na sva četiri pasoša, ali nikada se niko na to nije osvrnuo. Samo jednom, u Dortmundu, njemački policajci su se počeli smijati pregledajući naše isprave. Potom su se izvinili i rekli da im je smiješna strelica olovkom nacrtana grčkog policajca. U međuvremenu su tri naša pasoša istekla, mi smo izvadili nove, samo je Harunov još bio važeći”, kazuje Sanela, napominjući da su hrvatski policajci bili vrlo korektni prema njima.
“Jedan se, vidjevši nas kada smo izlazili od šefa, iskreno začudio. Pa, zar vi niste već otišli!? Krenuli smo tada ka Mariboru, pomalo strepeći šta nas tamo čeka. A slovenačku granicu smo prošli u trenu i u bečki hotel smo stigli negdje iza ponoći. Srećom, rezervacija nam je važila i četiri dana su, uprkos svemu što nam se desilo na Udvaru, protekla veselo. Ipak, sve vrijeme smo osjećali gorčinu”, napominje Muamer, te dodaje kako su, da bi dobili natrag svoje pasoše od Mađara, morali potpisati dva dokumenta.
“Jedan u kojem stoji da ćemo zbog kontrole autentičnosti biti podvrgnuti detaljnijoj istrazi, i drugi u kojem stoji zašto nam je zabranjen prelazak granice. Nama je, dakle, bez razloga, uskraćena sloboda kretanja, koju garantuje Evropska konvencija, a ponašanje mađarskih policajaca prema nama zauvijek će ostaviti traumu, naročito u životima naše djece. No, mi smo odlučni da branimo ugroženo pravo i očekujemo da će država BiH stati iza nas”, ističu Dumanjići, odlučni da pravdu u ovom slučaju traže do Suda u Strasbourgu.
“Posebno ne želimo da naše dijete nosi administrativni mogući teret jedne neregularne odluke i da se plaši svakog budućeg prelaska granice”, govore mlade Sarajlije.
Šta im je sada prvi korak? Zamjenik ministra civilnih poslova BiH Vojin Mijatović nas je uputio na IDDEEA, a v.d. direktora ove agencije Radivoje Trbić smatra da oni nisu adresa u ovom slučaju, jer, nije riječ ni o kakvoj grešci u bh. pasošu. U Ministarstvu pravde smo kontaktirali rukovodioce više sektora i jedino što su Dumanjići od njih dobili jeste preporuka da se obrate Ambasadi Mađarske u BiH, ali i bh. ambasadi u Mađarskoj. U Ministarstvu vanjskih poslova BiH kažu da Dumanjići treba da im upute zahtjev za razjašnjenje događaja na mađarskoj granici.
“Kada vidimo o čemu se radi, onda ćemo se obratiti Ambasadi Mađarske”, kazala nam je Slavica Grozdanić, šefica Odsjeka za vizno-pasoške poslove.
Ambasada Mađarske u Sarajevu nam je poslala ovakav komentar: “Nakon konzultacije sa ministarstvom vanjskih trgovina i vanjskih poslova šaljemo naš odgovor uz odobrenje. Žao nam je zbog incidenta. Ambasada Mađarske nije nadležna institucija za ovakve slučajeve. Za više informacija molimo vas da se obratite graničnoj policiji Mađarske ili graničnoj policiji u Udvaru.”
Kako ne primijetiti? Kada smo zvali Ambasadu u Sarajevu, službenica nam je skrenula pažnju da ne koristimo naziv Republika Mađarska nego Mađarska, jer je to sada ispravno.
OK, ali na dokumentu kojim je Dumanjićima zabranjeno ući u tu zemlju piše Republika Mađarska. Znači li to da je onda i zabrana nezakonita?
