Prolazeći tuzlanskim korzom, ne možete, a da ne primijetite harmonikaša koji svojim taktovima sevdaha barem na neki načim tjera ovo čudno vrijeme gdje se ne zna je li nastalo ljeto ili jesen.
Eh, baš taj harmonikaš se zove Frljanović Nermin i dolazi iz Lukavca. Kako kaže muzikom se bavi više od dvadeset godina, pratio je mnoge poznate zvijezde za vrijeme bivše Jugoslavije. Samo mu je žao što nije pratio Šabana Šaulića, mada, nikad ne reci nikad.
“Putovao sam dosta, svirao u hotelima, diskotekama, radio sam svadbe. Ali eto sudbina me je dovela na ulice Tuzle. Mislim da je dolaskom sintesajzera i klavijature uloga harmonikaša u muzici postala sve slabija i slabija, tako sam ja eto sada ovdje”, rekao nam je Nermin Frljanović.
Kako kaže počeo je svirati sevdah na ulicama Tuzle prije četiri godine. Nažalost, ovo je jedini novčani prihod mimo socijalne pomoći koju prima.
Sada, da li je moguće živjeti od ovoga – i nije, jer nije lako izdržavati suprugu, dvoje djece i unuče.
Najveća dosadašnja zarada od sviranja mu je bila 30 KM, ali to nije svaki dan.
“Bilo je dana kada mi ljudi ubace po koji fening i to je to. Čak mi je čovjek ubacio nekoliko dugmića umjesto novca. Valjda je mislio da je to zanimljivo, ali meni nije bilo”, govori nam Nermin.
Tokom kratkog razgovora dotakli smo se raznih tema, između ostalog mi je ispričao kako je skoro dvadeset i pet godina bio član Jehovih svjedoka, ali je izašao iz toga. Sebe smatra vjernikom, a ističe da nije bitno jesi li član neke vjerske skupine ili ne, bitno je da si čovjek.
Tako da, ukoliko se nađete u prolazu ulice Korzo nemojte samo projuriti pored ovog divnog čike, prepustite se muzici koja dolazi iz njegove harmonike i udijelite barem neki dinar, jer zaista nije teško biti fin.