Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine smatra neprihvatljivom situaciju u kojoj ne postoji minimalna plata. Zbog toga smo potpisali Zajedničku platformu za vođenje socijalnog dijaloga sa sindikatima iz realnog sektora, koja podrazumijeva i dogovor socijalnih partnera o minimalnoj plaći za pojedine djelatnosti.
Kao što je poznato, minimalna plaća se utvrđuje od strane Vlade FBiH, nakon konsultacija sa socijalnim partnerima, a na osnovu metodologije za utvrđivanje i usklađivanje minimalne plaće koja još uvijek nije usvojena. Takvo rješenje iz Zakona o radu FBiH je potpuno u skladu sa Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 131 o utvrđivanju minimalne plaće. Naime, prema ovoj Konvenciji, elementi za utvrđivanje minimalne plaće su potrebe radnika i njihovih porodica, uzimajući u obzir generalni nivo plaća u zemlji i životne troškove te ekonomski faktori, uključujući zahtjeve u vezi ekonomskog razvoja i nivoa produktivnosti i zaposlenosti.
Zbog toga nam je potpuno nejasno kako nadležni odbori oba doma Parlamenta FBiH razmatraju prijedloge nelegalnog i nelegitimnog sindikata, pri tome kršeći odredbe zakona koje su sami usvojili, kao i međunarodnih konvecija koje imaju prioritet nad domaćim zakonodavstvom. Naime, prema Zakonu o radu Parlament FBiH nema nikakvu nadležnost u utvrđivanju minimalne plaće. A potpuno je neprihvatljivo da se o minimalnoj plaći razgovara bez socijalnih partnera i Ekonomsko-socijalnog vijeća.
UPFBiH je usvojilo, prije više od godinu dana, stavove koje je dostavilo Vladi FBiH, a koji se tiču:
– utvrđivanja minimalne plaće u iznosu koji utvrde socijalni partneri,
– drugi zahtjev je bitno smanjenje opterećenja cijene rada i da taj iznos ide u povećanje plaća radnika,
– da se ustanove kriteriji za objektivno utvrđivanje i usklađivanje cijene rada u skladu sa Konvencijom MOR-a br. 131.
Ukoliko bi se minimalna plaća utvrdila u nerealno visokom iznosu to bi za posljedicu imalo nestanak velikog broja obrta, porodičnih i malih firmi, prestanka potrebe za radom više od 40.000 ljudi, prvenstveno u obrtima, porodičnim, mikro i malim preduzećima, smanjenje prihoda budžeta i vanbudžetskih fondova, povećanje „sive zone“ i rada nacrno.
Za takve posljedice bit će odgovorni oni koji budu donosili takve odluke. Važno je napomenuti da bi najveći poslodavci iz ove situacije izašli uz manje ili veće probleme, ali bi zato obrti i mali biznisi gotovo nestali, a svi koji rade u takvim firmama bi ostali bez posla.
Nije nam jasno zašto je iz priče o povećanju minimalne plaće „izbačeno“ 16 granskih sindikata, koji predstavljaju više od 95 posto sindikalnog članstva. Zašto se časnim sindikalnim predstavnicima poput Mevludina Bektića, predsjednika Saveza samostalnog sindikata BiH i predsjednicima 16 granskih sindikata, onemogućava da učestvuju u pregovorima i razgovorima o utvrđivanju minimalne plaće? Zašto se nasjeda na populističke i ničim argumentirane priče koje imaju za cilj sluđivanje građana i nemaju nikakvu šansu da u konačnici budu usvojene. Zanima nas kako su i na osnovu čega utvrdili da minimalna plaća treba biti 1.000 KM? Zašto nisu utvrdili da iznos minimalne plaće bude 1.048 KM npr.? To pokazuje njihovu neozbiljnost i licitiranje pustim željama bez ikakvog osnova i odgovornosti za štetne posljedice koje bi iz toga nastale.
Ukoliko bi se usvojio prijedlog da minimalna plaća iznosi 1.000 KM Federacija BiH bi bila na drugom mjestu po odnosu minimalne plaće i realnih troškova života. To nisu podaci UPFBiH, nego zvanični podaci Eurostata. Minimalna plaća bi bila jednaka trenutnoj prosječnoj isplaćenoj plaći u FBiH. Minimalna plaća bi imala učešće od 135 posto u najčešće isplaćivanoj plaći u FBiH, a bila bi dvostruko veća od minimalne plaće u Republici Srpskoj, dva do tri puta veća od minimalnih plaća u svim zemljama regije, odnosno, bila bi izjednačena sa minimalnom plaćom u Hrvatskoj. Pri čemu Hrvatska ima 4,5 puta veći BDP po glavi stanovnika od BiH.
